Piše: Branka Primorac

Objavljeno: 16. listopada 2023.

U Zagrebu je u 54. godini umro Nenad Cvetko, kazališni, filmski i televizijski glumac (rođen 27. prosinca 1969. godine u Zürichu), od 1998. stalni član Dramskog kazališta Gavella. Slomila ga je bolest s kojom se hrabro borio nekoliko godina. Nije skrivao, javno je o njoj govorio uspoređujući proces oporavka s vlastitom profesijom, s nastajanjem dodijeljenoga mu lika u nekom od postavljenih komada u Frankopanskoj u Zagrebu, na matičnoj, ili nekoj drugoj sceni. „To vam je poput završetka premijere. Tad ti radi adrenalin, a kad se to sve završi, onda si užasno iscrpljen psihički i fizički. To vam je kao kad radite tri mjeseca predstavu i najedanput dođe premijera i ti se odjednom samo nađeš u zrakopraznom prostoru. I kaj sad? Sad moraš čekati jer ne možeš odmah dobiti potvrdu da je sve u redu, treba proći mjesec i pol dok ne dobiješ nalaze”, rekao je za dnevne novine 24sata 2021. godine.  

Umro je mlad, ali iza njega je, samo iz predstava u Gavelli, ostalo pedesetak uloga, iz velikih dramskih uspješnica teatra u Frankopanskoj nastalih u razdoblju od 1992. do 2021. Kolege, ali i nešto zrelija publika pamte ga po jednoj od prvih, još iz studentskih dana (na ADU se upisao 1990., u šestom pokušaju). Riječ je o djelu Let iznad kukavičjeg gnijezda američkog dramatičara Keseya Kena (kasnije realiziranom i na filmu), koje je kod nas režirao Mustafa Nadarević. Cvetku je dodijelio jednu od glavnih rola u postavi, ulogu mladića Billyja Bibbita koji muca i koji je zabunom u psihijatrijskoj bolnici. Mucanja se riješi tek poslije prvog seksa.

U tridesetak godina aktivnog djelovanja (1990– 2023) Cvetkov je glumački portfelj dosegnuo više od stotinu likova, jer osim u kazalištu, na filmu je, zajedno sa sinkronizacijama i audiopričama, glumačko umijeće pokazao u još 44 profesionalna izazova. Tome se moraju dodati uloge u vrlo popularnim domaćim TV serijama poput Odmori se, zaslužio si, Tko te šiša, Zakon, Vaši i naši, Stipe u gostima i Oblak u službi zakona – jedna od posljednjih, emitirana u godini u kojoj se ugasio njegov život. Radio je do posljednjeg daha, već jako narušena zdravlja, ali podmukla bolest nije naštetila ulozi koliko njemu. Potvrdila je to i urednica Dramskog programa HTV-a Jasmina Božinovska Živalj koja je s teško bolesnim Cvetkom surađivala i na njegovom posljednjem glumačkom zadatku. „Izgubili smo ne samo dragog i talentiranog kolegu nego i izvrsnog prijatelja i jednu divnu ljudsku dušu. Uvijek je bilo s njim izuzetno ugodno raditi, bio je predan svom poslu, obožavao je glumu, obožavao je biti na setu, obožavao je biti u teatru. Uvijek smo ga rado zvali, uvijek je svaki zadatak vrhunski odradio“, kaže Božinovska Živalj pa dodaje: „Kada je već prilično bolestan snimao epizodnu ulogu u seriji Oblak u službi zakona, unatoč svemu i taj zadatak bez problema je odradio.“

Smrt Nenada Cvetka nije toliko iznenadila, koliko rastužila glumačku zajednicu. Dirljive riječi, riječi koje su sve redom govorile o njemu kao glumcu, nadimci s kojima mu se tepalo za života, otkrivale su boema upravo onakvim kakav je bio u duši, a ne stasom i s očima začuđena djeteta. Možda je najteže bilo Draženu Ferenčini, ravnatelju DK Gavella, koji je po službenoj dužnosti objavio neugodnu vijest da se Cvetkov život ugasio. „Jako mi je teško. Bio je moj prijatelj“, rekao je potresen. Kako i ne bi bio kad su se znali još iz ludih mladenačkih godina, mnogo prije nego ih je obojicu put čvrsto vezao uz kazalište.

Dug je popis kolega koji su na objavu Cvetkove smrti s javnošću podijelili svoje osjećaje. Na Facebooku se tako 10. listopada ove godine na zidu redateljice Aide Bukvić pojavio plakat za predstavu u kojoj se ističu četiri imena: Ljubice Jović, Vanje Ćirić, Nenada Cvetka i Gorana Višnjića.

Godina je 1997. Cvetko već ima na svom popisu kultnu ulogu Shakespeareovog Romea. Igra ga uz prelijepu Olgu Pakalović kao Juliju, tada još studenticu ADU (rež. Dražen Ferenčina). Predstava je bila prava poslastica, a takvom je pamti i Aida Bukvić, koja se prisjeća tih dana:

„Radila sam svoju prvu profesionalnu predstavu, Strindbergova Pelikana, za „Gavellinu“ komornu scenu Mamut, koju dobro pamtim baš zato što je bila prva. Jedan među četvero odabranih glumaca bio je tada dvadeset i osmogodišnji Nenad Cvetko. Onako sitan stasom i dječačkog lica činio mi se idealnim za ulogu sina kojeg maltretira vlastita majka. Nisam bila u krivu. Odlično se snašao u toj podjeli. Znao je što treba bez većih intervencija. Rekla bih imao je taj lik u sebi. Osim toga i kuriozitet vezan za Gorana Višnjića, kojem je to, ako se ne varam, bila posljednja uloga na našim scenama prije odlaska u Ameriku. Obojica su vrlo dobro iznijeli podjelu, a ja se sjećam da je sve uspješno završilo. Prava filmska kreacija, igra 1/1. Uvjerila sam se već od prve suradnje da je Nenad Cvetko bio beskrajno talentirana, ali krhka duša.“  

©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 16. listopada 2023.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija