Piše: Sanja Miloloža

Na reprezentativnim lokacijama Dubrovnika, Cavtata i Lokruma od 18. do 22. srpnja 2026. održano je peto izdanje Festivala M&M: Mićini dani. To je kulturno događanje pokrenula i, uz prijatelje, Teatar M&M, Ragusine i Grad Dubrovnik, organizira Vesna Muhoberac u čast svoje sestre blizanke, najizvrsnije hrvatske dramaturginje i teatrologinje Mire Miće Muhoberac. Ovogodišnji Mićini dani bili su posvećeni velikim obljetnicama koje povezuju prvu intendanticu Dubrovačkih ljetnih igara Fani Muhoberac i obje njezine iznimno darovite kćeri, Ivicu Vidovića, Žarka Potočnjaka, Izeta Hajdarhodžića, Toma Durbešića te dubrovačke pjesničke bardove Ivana Gundulića i Mavra Vetranovića; ujedno je započeo novi projekt kazivanja srednjovjekovne i renesansne poezije pred dubrovačkim crkvama prema Mićinoj i Vesninoj zamisli.

Za obitelj svaka je smrt njegova voljena člana prerana, a Mićo je pošla 30. rujna 2021., na blagdan sv. Jeronima. Vesna Muhoberac, druga polovica njezine duše i posljednji izdanak ugledne dubrovačke obitelji Vlaha i Fani Muhoberac, pokrenula je Festival M&M kao trajni susret kulture, prijateljstva i sjećanja. Događanja se odvijaju u Gradu, Bukovčevoj kući u Cavtatu i na Lokrumu, koji je blizankama bio drugi dom – prostor njihove ljubavi prema prirodi, psima, kazalištu i svekolikoj umjetnosti. One su, uostalom, doslovno odrastale uz Dubrovačke ljetne igre jer je njihova majka preuzela ravnanje Festivalom kada su imale samo pet godina. I zato, kad se 18. srpnja u 20 sati u Sponzi okupe Vesna Muhoberac, Tanja Kuštović, Željka Somun, Matea Baković Andrić, Tina Marušić, Marica Čilaš Mikulić, Ljubica Josić i Sanja Miloloža, kojima se ove godine pridružio glazbenik, pjesnik i fizičar Anton Perkov sa svojom djevojkom slikaricom i psihologinjom Tarom Beatom Racz, s Dubrovkinjama Mirjanom Kaznačić, Dubravkom Sarić i Nilom Miličić Vukosavić i mnogim drugima, to može značiti samo jedno – počinju novi Mićini dani. Ove godine – peti.

Prepoznatljiva struktura postaje tradicija

Mićini dani već imaju prepoznatljivu festivalsku strukturu. Otvaraju se 18. srpnja u Sponzi znanstveno-stručnim skupom Paleta interesa – raznovrsnost opusa, nakon čega slijede rekonstrukcije i snimke predstava i kazališni razgovori u Lazaretima, Poetsko jutro u Kazalištu Marina Držića, odlazak u Bukovčevu kuću u Cavtatu, šetnja dubrovačkim zidinama te završni tekstovni performans u lokrumskoj Lacromi. Peto izdanje dodatno su obilježile velike obljetnice Fani Muhoberac, Mire Muhoberac, Izeta Hajdarhodžića, Toma Durbešića, Ivice Vidovića, Žarka Potočnjaka, Gundulićeva Osmana i Mavra Vetranovića, a osim njih i – more. 

Paleta interesa – raznovrsnost opusa

Na znanstveno-stručnom skupu izlagale su ponajprije Mićine bivše studentice. Izv. prof. dr. sc. Tanja Kuštović govorila je o Suzani čistoj, dr. sc. Marica Čilaš Mikulić o glumcima u Mićinim tekstovima na Krležinim danima, Tina Marušić o Noveli od Stanca, dr. sc. Ljubica Josić o animalistici u Mićinu opusu, Matea Baković Andrić o kazališnim portretima, a Sanja Miloloža pročitala je početni, završni i majstorski sonet vijenca Za te, Mićo, noćasnastao na prošlogodišnjem Festivalu i objavljen u Jezerokutovoj knjizi Odjeci Festivala M&M Dubrovnik 2025. koju je autorica predstavila. Veliku pozornost nazočnih privukla je Vesna Muhoberac vrlo zanimljivim prikazom procesa nastanka predstave Urotnik koju su Mira Muhoberac i Vesna Muhoberac surežirale na temelju Držićevih urotničkih pisama. Vrhunac večeri pripao je Mićinu glasu. Posebna je duševna senzacija čuti glas onih koji više nisu među nama, osobito Mićin, sačuvan u emisiji Theatralia, koju je pokrenula prije deset godina, uređivala je i vodila do posljednjih dana života. Skup je zaključen izvedbom pjesme Dubrovački anđeli iz zvučne knjige Odjeci u interpretaciji Breze Paić. Glazbu je skladao Marko Jašek na tekst Sanje Milolože, koja potpisuje i lyric video, a autor je aranžmana Zoran Jašek.

A u VIII. lađi Lazareta

U Lazaretima se, u večeri rekonstrukcije predstava u KMD-u, glumica Mirej Stanić prisjetila rada s Mićom kao dramaturginjom i jezičnom savjetnicom, a kostimografkinja Doris Kristić posvjedočila kako je Mira, uz sve svoje umjetničke i znanstvene darove, posjedovala izniman osjećaj za kostimografiju, koji danas u suvremenim predstavama jako nedostaje. Vesna Muhoberac pripremila je izložbu posvećenu predstavama KMD-a, posebno Suzani čistoj i Orfeu, predstavivši fotografije, Kazališne novine, programske knjižice i dokumentaciju o antologijskim Vetranovićevim dramama koje je Mira kao ravnateljica Kazališta Marina Držića uvrstila u repertoar. U režiji Ivice Boban i dramaturgiji Mire Muhoberac praizvedene su prije dvadeset i pet godina kao blizanačke predstave.

Bogat kulturno-umjetnički program u Gradu

Festivalski tim razgledao je u Kneževu dvoru izložbu o Marinu Getaldiću uz njezina autora dr. sc. Ivicu Martinovića, posjetio Dubrovački arhiv u Sponzi, u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara pogledao na taraci Revelina Svadbu i Posvećenje proljeća Baleta Slovenskoga narodnog gledališta Maribor u koreografiji Edwarda Cluga te koncert Dubrovačkoga simfonijskog orkestra u Kneževu dvoru, a sudjelovao je i u vođenoj šetnji Gradom s Cvijetom Brborom, turističkom vodičicom velika znanja i srca, obišao Zidine. Dakle, program je bio gust, ali je vrijedan pažnje zbog iznimna bogatstva dubrovačke kulturne baštine.

Zato se nameće pitanje zašto Mićini dani još nisu dio programa Dubrovačkih ljetnih igara. Njihov se sadržaj, vrijeme održavanja i duh prirodno naslanjaju na Igre, a nasljeđe koje je Mira Mićo Muhoberac ostavila dubrovačkom glumištu zaslužuje trajno mjesto u kulturnoj memoriji Grada. Ne znajući glas baštine i korijena, gubimo ono što je u srži našeg bića i prirodnoga kulturnog prostora. Neskromnošću te „odnasne“ (ne)kulture – kao da prije nas ništa postojalo nije – gubimo ono što jesmo. Glas identiteta. A ništa nam nije toliko potrebno u mraku današnjih previšica i instant-kulture kao jedan kompetentan ljudski svjetlokazni glas.

Glas Fani Muhoberac i gospar Kosta u Bukovčevoj kući

Srećom, neki su glasovi neizbrisivi. Fenomen glasa prethodnih su godina nosile i Zvučne didaskalije, a ove smo godine, uz Mićin glas iz Theatralije, imali rijetku priliku čuti i snimku govora njezine majke Fani Muhoberac. Najdojmljiviji trenutak zbio se u gornjem vrtu Bukovčeve kuće, uz atelje, nakon razgledavanja stalnog postava i izložbe Sve Bukovčeve Jelice, kada je besprijekornom dikcijom i dubokim poštovanjem progovorila o gosparu Kosti Spaiću na komemoraciji u Kazalištu Marina Držića 1994. godine. Citat:

„Ne znam nekoga drugoga iz hrvatske kulture – koji nije Dubrovčanin – koji je tako silno volio taj dubrovački kamen koji je njemu uvijek govorio, uvijek je on razgovarao nešto s tim kamenom, s onim ženama gore kod Rupa, pa na taraci, pa svugdje, na Stradunu, pa razmišljanja kako bi to bilo kad bi se u Skupu sastali Skup onoga vremena i ona druga lica onoga vremena. Ta njegova opsjednutost Dubrovnikom mene je uvijek jako interesirala jer je Kosta bio pravi europski intelektualac, malo se zna da je on govorio nekoliko jezika, i to izvrsno. Neki glumci koje mi poznamo su ga zafrkavali da bolje govori njemački nego hrvatski. Govorio je engleski, govorio je talijanski, francuski, španjolski, finski, ruski… I taj pravi europski intelektualac koji nigdje nije bio stranac – jer nisi stranac u zemlji čiju kulturu znaš i jezik poznaš – je uvijek iznova, sa ogromnim poštovanjem, i ogromnom ljubavlju, volio Hrvatsku i hrvatski jezik i hrvatsku književnost. Pripada onoj kategoriji smionih ljudi kao na primjer Branko Gavella i ona cijela grupa koja je 50. godine – to me uvijek iznova fascinira, u onoj zemlji siromašnoj i od rata opustošenoj – došla na ideju da u Dubrovniku počne Festival. Toj plejadi on pripada.“ (…)

„Volio je Mišu, Milku, ovdje sjede ljudi koje je on beskrajno cijenio, tehniku na primjer Dubrovačkih ljetnih igara, od Iva, Vice, Stijepo, Mrša, ne znam koga već sve je on volio, i oni su jedini shvatili nešto što meni, ovih dana kad je on umro, dolazi na pamet: oni su ga jedini zvali gospar Kosta. Jer su oni shvatili da je on gospar Kosta u onom najdubljem smislu što mi Dubrovčani upotrebljavamo kad nekoga tako zovemo. Mi smo ga zvali Kosta, Spaić, ljutili se na njega, svađali se, Kostica, rugali mu se, svašta smo mi činili, a oni su znali da je on gospar Kosta. I jedino što nekako želim – da ga i dalje spominjemo kao gospara Kostu.“ 

I kako je gospar Kosta s ljubavlju mislio na svoje glumce i tehničare, a Fani Muhoberac s ljubavlju govorila o gosparu Kosti, tako su i sudionici Festivala M&M govorili o Mići – ne skrivajući ni suze.

Aktualna zrcaljenja Petih Mićinih dana i Andriane Škunce

Na Poetskome jutru čitao se Mićin intervju s Andrianom Škuncom koji je, u svjetlu nedavne smrti velike hrvatske pjesnikinje i umjetničke fotografkinje, postao posljednje javno predstavljanje njezine riječi i misli, nekoliko dana prije odlaska. Time su Mićini dani još jednom potvrdili da su, bogatstvom susreta i glasova, svjetlokazni mostovi hrvatske kulture. Osim tekstova Andriane Škunce i Senka Karuze, koje je pripremila Željka Somun, svoju su odabranu poeziju govorili dubrovačka anglistica Nikica Anić, Anton Perkov, Matea Baković Andrić i Sanja Miloloža.

Nakon Poetskoga jutra započeo je novi projekt Poetskoga mapiranja Grada prema Mićinoj i Vesninoj zamisli. Ispred dubrovačke katedrale čitani su prima vista Vetranovićevi stihovi, čime je Festival još jednom na zanimljiv način uspostavio dijalog sa starijom hrvatskom književnom baštinom.

Obljetnice – tekstovni performans u Lacromi

Festival M&M ove je godine osobitu pozornost posvetio velikim obljetnicama: 5. obljetnici smrti Mire Miće Muhoberac, 25. obljetnici smrti Fani Muhoberac, 5. obljetnici smrti glumca Žarka Potočnjaka, 20. obljetnici smrti glumca Izeta Hajdarhodžića, 25. obljetnici smrti redatelja Tomislava Toma Durbešića, 15. obljetnici smrti glumca Ivice Vidovića, 200. obljetnici prvotiska Gundulićeva Osmana te 450. obljetnici smrti Mavra Vetranovića. Razgovori nakon tekstovnoga performansa u uvijek ugodnom ozračju kafića Lacroma ponovno su se vraćali moru, glumištu i brodu kao teatru. Vesna Muhoberac prisjetila se nastanka predstava i ljudi koji su ih stvarali, a posebno mjesto pripalo je mladim glumcima koje je Mira poticala i pratila. Među njima je i Nikola Baće, dobitnik Orlanda za ulogu Vuka Konavljanina, koji je u Dubrovačkom anđelu posvjedočio koliko mu je Mira značila i koliko danas nedostaje njezina širina znanja i kazališne kulture.

Književna šetnja i lokrumski crescendo

Mićini su dani susretište mnogih glasova – Mićinih, za Miću, o Mići i uz Miću – pa tako i glasa Ivana Gundulića, kojega smo se prisjetili uz 200. obljetnicu prvotiska Osmana, čitajući zajedno s Vetranovićevim stihovima Mićine tekstove o Gundulićevim djelima pod razgranatim lokrumskim krošnjama, uz more i cvrčke. Glas je temelj glazbe, zato ne zaboravimo ni glazbu koja nas je pratila svih pet festivalskih dana: Željku Somun i Antona Perkova, koji su svojim instrumentalnim izvedbama na saksofonu i harfi utkali u pjesmu cvrčaka dojmljiv lokrumski ugođaj. Uvjereni smo da bi se to Mići svidjelo.

I jedino što bi još, vjerojatno, i ona poželjela jest da je na Lokrumu mogao biti Vesnin Miško – nasljednik najboljega čovjekova prijatelja Vekija, čije je srce puklo od tuge za Mićom, impozantan pas dobra književnog ukusa, poznat i čitateljima Vijenca, te obožavatelj mora.

Mirno more, Mićo naša. Do iduće plovidbe.

©Sanja Miloloža, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 5. kolovoza 2026.