Piše: Sanja Ivić

29.6.2026. – Sredinom osamdesetih godina glumi važnu ulogu (Emerik) u  djelu Veliki briljantni valcer, slovenskog pisca Drage Jančara  (premijera u rujnu 1985.), u režiji  Želimira Mesarića, koje metaforom ludnice zrcali sliku opresivnog društva, aludirajući na logore (od nacističkih do onih u Sovjetskom Savezu) gdje je vlast zatvarala previše kritične pojedince.

Iste godine u kazalištu ponovno surađuje s Vladom Habunekom (nakon sjajne predstave Kralj Gordogan R. Ivišića u Teatru &TD, gdje glumi dvorsku ludu)  na predstavi Kapetan Oliver (naslovna uloga Zlatko Vitez) igrajući mornara (Buk / Izolda), u neuobičajenoj produkciji teatra poezije pjesnika, pisca i dramatičara Radovana Ivšića. Slijedeći poruku nađenu u boci, kapetan Oliver stiže na otok u Tihom oceanu. Mornari nisu zadovoljni na suhom, dok se otočani obijesno poigravaju s došljacima. Kako bi pokrenuli kapetana mornari izvode predstavu o Tristanu i Izoldi, a kapetan se poistovjećuje s mrtvim Tristanom…… Svi kritičari su (između ostalih) hvalili i mornare, a naročito Žarka Potočnjaka  koji je briljirao u ulozi Izolde, za koju kritičarka Marija Grgčević piše da je ostvarena sa „suptilno odmjerenom dozom nježnosti i burleske“.

U upamćenoj i hvaljenoj komediji Revizor Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, (premijera , rujan 1986.) u režiji Mire Međimurca, s maestralnim Perom Kvrgićem kao korumpiranim gradonačelnikom, Potočnjak je lukavi trgovac Abdulin, dok u Brechtovom tekstu Švejk u Drugom svjetskom ratu  (premijera, listopad  1986., režija Petar Veček ) glumi Švejkova prijatelja i fotografa Balouna. Govoreći o prosvjetiteljskom duhu ove verzije Švejka, kritičar Anatolij Kudrjavcev ne štedi nikoga, od samoga autora do redatelja. Ipak, izdvaja kreaciju Žarka Potočnjaka „koji kao da glumi neposredno iz utrobe uspinjući se do samog ruba zbilje.“

Ponovni susret Potočnjaka s Krležom (uloga Policijskog pristava) odigrava se u predstavi  U agoniji u režiji Petra Večeka (premijera- prosinac 1988.), rado gledanoj izvedbi toga kanonskog Krležinog djela u kojemu su glavne uloge tumačili Vlatko Dulić (Lenbach), Dubravka Miletić  Lenbachova žena), Zlatko Vitez (Dr. Križovec) , Ljiljana Gener (Madeleine Petrovna) i drugi.

U travnju 1989. premijerno je izvedena predstava hrvatskog pisca i dramatičara Josipa Kosora Maske na paragrafima (režija Kosta Spaić), teksta koji je napisan 1928. nakon atentata na Stjepana Radića u tadašnjem parlamentu Kraljevine Jugoslavije u Beogradu. Djelo je bilo zabranjeno i uništeni su tiskani primjerci, no pronašao ga je akademik Dubravko Jelčić uz druge Kosorove tekstove i tako se Kosor mogao predstaviti javnosti s tragikomedijom u osam slika. Radnja je  smještena na malenom otoku na kojem se siromašni otočani bore za preživljavanje, dok u paralelnoj radnji pratimo nezajažljivot banaka uz bahate bakanalije vladajućih. U velikom ansamblu Žarko Potočnjak je uz kolege Ljubomira Kapora, Vlastu Knezović, Semku Sokolović Bertok, Antu Dulčića, Ingeborg Applet bio važan protagonist  težaka koji se bore za opstanak, dajući snažnu kritiku društva uz satirične tonove.

Redatelj Petar Veček, je početkom iduće sezone  postavio na scenu veliku ansambl predstavu Dantonova smrt Georga Büchnera (premijera listopad 1989. ). Uz protagoniste Zlatka Viteza (Danton), Zorana Gogića (Legendre), Gorana Grgića (Desmoulins), Duška Valentića (Robespierre) i Borisa Svrtana (St. Just) izdvojili  su se i tumači manjih uloga poput Zdenke Heršak (prosjakinja) i Inge Applet (pijanistica) uz Žarka Potočnjaka čija je uloga bila Narod, za koga se pisalo kako je poštovanja vrijedan njegov napor sveobuhvatnog i točnog prikaza izgladnjelog naroda u tragi-komičnom izvirivanju ispod nogu prostitutke. Kao u mnogim drugim predstavama Žarko Potočnjak je i u ovoj pokazao i dokazao kako za njega nema razlike između malih i velikih uloga, jer nema niti jedne u kojima nije bio zapažen od publike ili kritike. Skupna uloga Naroda omogućila mu je sjajnu prezentaciju onoga što je u Francuskoj revoluciji bilo odlučujuće u povijesnom raskidu s feudalizmom i opresiji vladajućih slojeva. Ne bježeći od svoga krhkog fizičkog izgleda vješto ga je koristio kombinirajući tragiku s ironijom i podsmijehom dajući upečatljivu sliku onih koji su patili i bili ugnjetavani.

(Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak…)

©Sanja Ivić, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 29. lipnja 2026.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija