Piše: Sanja Ivić

25.5.2026. – Žarko Potočnjak rođen je 1946. godine u Pakracu. U srednjoj školi učio je zanat drvene brodogradnje, te je upisao studij brodogradnje u Zagrebu, kojeg prekida na prvoj godini i upisuje studij glume na zagrebačkoj ADU. Diplomirao je 1972.

Prvi profesionalni angažman imao je u zagrebačkom kazalištu Komedija, gdje nastupa u mjuziklima i rock-operama. Godine 1975. zajedno sa Zlatkom Vitezom osniva trupu Rinoceros, koja ubrzo postaje glumačka družina Histrion. U ljeto iste godine započinje turneja brodom uz jadransku obalu, donoseći kazalište u najzabačenije krajeve Hrvatske. Ukupno su gostovali u 420 mjesta igrajući većinom domaće tekstove.

Kao već izgrađen glumac prelazi 1976. u ZDK Gavellu, na poziv Dina Radojevića, velikog redatelja i pedagoga, koji mu je i preporučio da kali zanat u kazalištu Komedija (gdje su se komediografske predstave i mjuzikli izvodili više od sto puta, a nastupalo se svaki dan). U Gavelli ostaje u stalnom angažmanu punih osamnaest godina. Tamo je surađivao s nekima od najboljih tadašnjih redatelja kao što su uz Dina Radojevića i Kostu Spaića, Joško Juvančić, Ivica Kunčević, Marin Carić, Želimir Mesarić i mnogi drugi. Prema vlastitim riječima: „opet počinje od nule, igrajući u početku male uloge“ (Johansson, sluga u Sablasnoj sonati Strindberga, režija Želimir Mesarić, premijera 1977.); no već 1978. ostvaruje jedno od svojih amblematskih uloga u sjajnoj i dugo izvođenoj predstavi Na tri kralja ili kako hoćete u režiji svoga mentora Dine Radojevića s premijerom u veljači 1978. Redatelj Radojević osmislio je taj komad kao teatar u teatru, tako da na sceni pratimo pripreme i šminkanje glumaca za pojedine scene, i kasnije njihovo igranje na pozornici. Potočnjak kao luda Feste bio je jedan od glumaca koji je svojim prirođenim smislom za komiku, osjećajem za tempo igre i vješte promjene karaktera uvelike pridonio uspjehu predstave koja je na juriš osvojila i publiku i kritiku. (Za to umjetničko ostvarenje dobio je i Prvomajsku nagradu).

Uz Potočnjaka, uloge su tumačili Boris Miholjević (vojvoda Orsino), Duško Valentić (Sebastijan), Ante Dulčić (pomorski kapetan); Slavko Brankov (Curio), Valentin (Gordan Pičuljan), Mato Ergović (Vitez Tobija), Drago Mitrović (Vitez Andrija), Mirko Vojković (Malvolio), Helena Buljan (Olivija), Biserka Ipša (Viola), Ante Dulčić (pomorski kapetan), Zdenka Anušić (Marija), uz glazbenike (Žarka Hajdarhodžića, Anju Šovagović i Damira Pokrajca).

Iste godine, u mjesecu travnju premijerno se publici predstavila još jedna antologijska predstava kazališta Gavella – Čehovljev Ivanov u režiji Ivice Kunčevića, tada predstavnika mlađe garde redatelja koji su kročili velikim koracima na hrvatske pozornice. Žarko Potočnjak svoje mjesto na sceni pronašao je u toj predstavi manjom, ali izrazito upečatljivom ulogom. Tumačio je lakaja Gavrilu u Čehovljevom Ivanovu u režiji Ivice Kunčevića. Na sceni omeđenoj bijelim zastorima, s nekoliko komada pokućstva pratili smo tekst u kojem prisustvujemo lomovima u Ivanovljevom životu. U svemu tome, u brojnim prizorima pratimo slugu Gavrilu koji bez riječi prelazi pozornicom, noseći tacne, mičući cvijeće ili spremajući razne stvari. Gavrila je pogrbljen, ne hoda brzo, ali ni presporo i marljivo ugađa ukućanima. Uz glavne uloge (Božidara Bobana – Ivanov, Helenu Buljan – Ana Petrovna, njegova žena, Peru Kvrgića – Šabeljskog, Ivanovljevog ujaka, Josipa Marottija – Lebedjev, Ljubicu Mikuličić – Zinaida Savišna, njegova žena, Vlastu Knezović – Saša, njihova kći,  Dragu Meštrovića – Lvova, liječnika,  Zdenku Heršak – Babakina, Ingeborg Appelt – Avdotja, Antu Dulčića – Kosih,  Zorka Rajčića – Borkin, Mirka Vojkovića – Jegoruyška i goste), Potočnjak je tom, naoko malenom ulogom napravio sjajan posao, ostavši upamćen kao nezaboravan lik u predstavi koja je bila dugo na repertoaru.

Kraj sedamdesetih i osamdesete godine prošloga stoljeća pamte se kao jedno od vrlo uspješnih razdoblja u umjetničkom djelovanju kazališta Gavella. Već krajem 1979. započinje rad na nesvakidašnjem projektu koji je obuhvaćao dvije Shakespeareove tragedije: Richarda II. ( redatelj Dino Radojević) i Henryja IV. (redatelj Ivica Kunčević). U Shakespeareovom Richardu II. pratimo uspon i pad častohlepnog kalja Richarda koji svrgava svoga rođaka te nakon brojnih loših vladarskih odluka uzrokuje pobunu koja dovodi do njegove abdikacije, utamničenja i smrti. U toj predstavi Žarko Potočnjak tumači naslovnu ulogu. On je kao Richard II. prikazao svu kompleksnost toga lika koji od heroja postaje oklijevalo i utamničenik. Sve mijene političke i društvene naravi dane su u toj tragediji.  Potočnjak se pokazao kao glumac koji je sposoban odgovoriti na sve zahtjeve komplicirane karakterne uloge koja iziskuje golemu koncentraciju i glumačku energiju tijekom skoro tri sata predstave. Zaogrnut hermelinom na velikim stepenicama preko cijele pozornice, predstavio se kao pouzdan tumač te Shakespeareove tragedije, iako je sam znao izjaviti kako mu su čini da nije do kraja iskoristio sve mogućnosti te role, naglašavajući da je to jedan od Shakespeareovih kraljeva kojeg je gotovo nemoguće odigrati. Iduća premijera odigrana dan kasnije 1980. bila je izvedba Henryja IV. u režiji Ivice Kunčevića s Božidarom Bobanom kao protagonistom, u kojem pratimo daljnja događanja na engleskom dvoru krajem 14. i početkom 15. stoljeća.

Obje su tragedije izvođene na gotovo praznoj pozornici, uz veliko stubište po kojem su se kraljevi i oni koji su to htjeli biti uspinjali i silazili. Potočnjak kao Richard II. bio je intrigantan tumač Shakespeareova komada u kojem pratimo dvije posljednje godine vladavine Richarda II. (1398–1400). Svojom tjelesnom građom koja je bila na rubu krhkosti, umotan u golemi plašt naglasio je dihotomiju kralja koji se suočen s propašću vlastite vladavine pretvara u izmučenog i izdanog suverena. Richard II.  izvođen je u paru s Henryjem IV. (tumačio ga je Božidar Boban uz veliki glumački ansambl) i obje predstave su bile vrlo gledane. Trilogiju Shakespeareovih djela na sceni Gavelle tvorile su izvedbe komedije Na tri kralja ili kako hoćete u režiji Dine Radojevića. Publika je imala priliku u nekoliko dana prošetati jednim dijelom Shakespeareova opusa i pratiti uzbudljive događaje u kraljevskim obiteljima kao i komične intrige u slavnoj komediji Na tri kralja ili kako hoćete. U ludom tempu uz bezbroj pravih malih glumačkih bravura ta je predstava već bila pravi hit zabavljajući publiku, pružajući joj ugodu nakon mračnih i krvavih događaja u odigranim tragedijama.

(Pročitajte sljedeći nastavak…)

©Sanja Ivić, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 25. svibnja 2026.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija