15.11.2025. – Upravni odbor Hrvatskog društva dramskih umjetnika u sastavu Joško Ševo, Perica Martinović, Nedim Prohić, Ana-Marija Vrdoljak, Draško Zidar i Jakov Bilić, predsjednik HDDU-a Ivica Pucar i Žiri za dramu u sastavu Helena Buljan, Jasna Odorčić, Katarina Kolega, Saša Buneta i Ivan Colarić dodijelili su ovogodišnju nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje Branki Cvitković.

Branka Cvitković jedna je od onih umjetnica čije ime više ne označava samo glumačko zanimanje, nego mjeru profesionalnog integriteta, stila i odgovornosti prema kazalištu kao javnom dobru. Rođena u Zagrebu 29. svibnja 1948., nakon studija književnosti na Filozofskom fakultetu upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti, a 1975. postaje članica ansambla Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Tamo će izgraditi opus antologijskih uloga i postati ključna glumačka ličnost čitave jedne epohe.

Njezina karijera započinje tijekom studija kada nastupa u predstavama iznimnih redatelja poput Dine Radojevića, Joška Juvančića i Vlade Habuneka, koji su u mladoj glumici prepoznali rijetku umjetničku zrelost i intelektualnu dubinu. Ulogom Marije Antonovne u Gogoljevu Revizoru ulazi u stalni angažman Drame HNK-a, gdje će tijekom desetljeća odigrati više od šezdeset uloga i obilježiti repertoar kazališta. Već na početku profilirala se kao glumica izrazitog smisla za karaktere i grotesku, majstorica balansa između tragičnog i komičnog, uvijek osobna, neponovljiva i otporna na klišeje.

Uloga Marijane u Zagrepčanki Branislava Glumca donosi joj status kultne figure svoga vremena. U toj je ulozi uspjela spojiti duh moderne, samosvjesne žene kasnih sedamdesetih s poetskom krhkošću, čime je simbolički obilježila razdoblje hrvatskog kazališta u prijelazu epoha. U kasnijim godinama stvorit će niz antologijskih likova – od Brechtove Katarine u Majci Courage i njezinoj djeci, preko histrionske Sophije u Kavani Torso, do duboko psihološki profilirane Barbare Petrovne Stavrogine u Dostojevskijevim Bjesovima u režiji Janusza Kice. Uloga je to koja je potvrdila njezinu neumornu preciznost, sugestivnost i integritet – vrijednosti koje je dosljedno branila cijeloga umjetničkog vijeka.

Njezin glumački rukopis spaja stilsku disciplinu s etičkom potragom za istinom u svakoj ulozi. Kao profesorica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku prenosi iskustvo, ali i mjeru zahtjevnosti prema poslu, odgajajući nove generacije glumaca. Ostala je neumorna i nakon formalnog umirovljenja u HNK u Zagrebu 2014. godine, kada postaje dekanica Fakulteta za film i kazalište Sveučilišta Libertas te nastupa kao gošća u HNK-u u Osijeku, gdje je ulogom Jozefine u Unterstadtu Ivane Šojat-Kuči proslavila 40 godina glumačkog rada, a u režiji je debitirala kao redateljica predstave Navještenje Paula Claudela.

Osjetljiva na ritam i ton vremena, Branka Cvitković često je sudjelovala u praizvedbama hrvatskih dramskih tekstova, dajući im autentičnost i emocionalnu punoću. Njezina gluma uvijek je bila dijalog s publikom, ali i s mladim generacijama. Rado je surađivala s mladim umjetnicima i studentima, ističući da upravo rad s njima održava njezinu umjetničku vitalnost.

Njezina širina umjetničkog izraza upotpunjena je i muzikalnošću te pjevačkim darom, što se često osjeća u ritmu i melodiji njezine scenske rečenice. Nastupala je na Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetu, u Glumačkoj družini Histrion, &TD-u i brojnim drugim kazališnim kućama. Svojim kreacijama obilježila je desetljeća repertoara i ostala vjerna zagrebačkom HNK-u – svojoj matičnoj kući – gdje je trajala čitav radni vijek, ali i dalje traje kroz učenike, nasljednike i uloge koje su postale dio kolektivnog kazališnog pamćenja.

Kritika ju je nerijetko opisivala kao “rođenu glumicu rijetko viđenog talenta” – onu koja ide linijom najvećih heroina hrvatskog glumišta. Nagrade su u njezinu slučaju dolazile kao posljedica rada, a ne cilj. Uz Nagradu Mila Dimitrijević (2002., 2010.), primila je priznanja Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa, nagrade Dana satire, Histrionska priznanja, Nagradu Grada Zagreba (2021.) te Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo u području kazališne umjetnosti iste godine. U srpnju 2023. primila je posebno priznanje Festivala Miroslav Krleža “za vraćanje života Krležinoj riječi”.

Njezina televizijski rad dodatno je proširio njezinu prepoznatljivost, dok je glas posuđivala i animiranim likovima – još jedan dokaz njezine svestranosti i dostupnosti publici svih uzrasta. No kazalište ostaje njezin temelj, njezina prva i najdublja forma izraza. Ulogama koje su nastajale iz unutarnje napetosti i precizne scenske misli, Branka Cvitković izgradila je referentne točke hrvatskog teatra, a monografije i kritički zapisi o njezinu radu već danas pripadaju obveznoj literaturi o suvremenom hrvatskom glumištu.

Branki Cvitković dodjeljujemo Nagradu za svekoliko umjetničko  djelovanje s istaknutim osjećajem zahvalnosti, jer nije samo stvarala iznimne uloge, ona je postavljala standarde u pripremi, u glumačkom poslanju, u načinu na koji umjetnost povisuje očekivanja publike i struke. Kao glumica, pedagoginja, nacionalna prvakinja i neumorna kulturna djelatnica, svojim je angažmanom oblikovala više od pola stoljeća hrvatskog teatra i očuvala dignitet scene i profesije. Zbog svega učinjenog i zbog visokih mjerila koje je ostavila onima koji dolaze, Branka Cvitković zaslužuje ovo najviše priznanje.

©Izvor: www.hddu.hr, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 15. studenog 2025.