Portret: BLAŽENKA MILIĆ

Iskrenost interpretacije i izniman talent

Bila je jedna od najboljih verističkih sopranistica koje su nastupale u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Želeći uvijek ostvariti najbolje, neprestano se usavršavala i širila spoznaje o glazbi - Karijera Blaženke Milić bila je iznimno duga. Od debija u Mostaru 1961. do Aide u zagrebačkoj Operi 1998., punih 37 godina.

Bez Nagrade Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje, zaslužni operni umjetnici padali bi u zaborav, jer nove generacije često misle da život počinje od njih. Ne zanima ih baš da smo nekad imali pjevače svjetskih kvaliteta i da su pjevali repertoar o kojemu oni mogu tek sanjati. Prvakinja zagrebačke Opere Blaženka Milić, ovogodišnja dobitnica Nagrade Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje, otpjevala je golem repertoar – u rasponu od Mozartove Grofice u Figarovu piru do upravo zablistale kao Brünnhilda u Wagnerovoj Valkiri. Nakon proslavljene Ančice Mitrović, svježa, mladenačka Brünnhilda Blaženke Milić sjajnih visina, topla u izrazu, duboko ljudska i ranjiva, bila je potpuno utjelovljenje toga lika. Pod ravnanjem Mira Belamarića u režiji Hansa Petera Lehmanna, „To se ne može ljepše pjevati”, rekao je tada Lehmann, a časopis Pogled njezinu je „nevjerovatno lijepo oblikovanu Brünnhildu” proglasio „ostvarenjem za povijest“. Afinitet prema Wagneru potvrdila je kao Fricka u koncertnoj izvedbi Wagnerova Rajnina zlata u produkciji tadašnje Radiotelevizije Zagreb.

Blaženka Milić, djevojačkim prezimenom Cigić, rođena je u Mostaru 4. veljače 1939. Bila je prva učenica Odjela za solo pjevanje na mostarskoj Muzičkoj školi. Nastavnica joj je bila Milka Padovan, koja je prva uočila njezinu iznadprosječnu nadarenost i počela oblikovati njezin topao glas. 3. ožujka 1961. dvadeset dvogodišnja Blaženka kročila je prvi put na scenu. Pjevala je Petricu u igrokazu Đerdan Jakova Gotovca u Narodnom pozorištu u Mostaru. Njezin je umjetnički put bio zacrtan. Gotovčevu opusu često se navraćala tijekom karijere. Bila je njegova izvrsna Đula i Morana.

Blaženka Milić (Đula), Jakov Gotovac, Ero s onoga svijeta, HNK u Zagrebu, 1970.

Kad je jedna od Gotovcu najdražih Đula, Blaženka Milić polagala prijamni ispit na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, iskusna pjevačka pedagoginja Marija Borčić uočila je kod nje „iskrenost interpretacije i umjetničko poštenje”, a bogat glas sjajnih visina i naglašena muzikalnost, krasile su cijelu karijeru Mostarke Blaženke Cigić, udane Milić. Diplomirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod profesora Lava Vrbanića. Na početku profesionalne karijere sudjelovala je na jadranskoj turneji Simfonijskog orkestra i zbora tadašnje Radiotelevizije Zagreb pod ravnanjem Krešimira Šipuša, na kojoj je pjevala sopransku dionicu u Beethovenovoj Devetoj simfoniji.

Nakon što je za školsku godinu 1968/1969. Dobila Fulbrightovu stipendiju za usavršavanje, nastavila je suradnju s njim na New England Conservatory of Music u Bostonu. S profesorom Vrbanićem ostala je umjetnički povezana do njegove smrti. On ju je osobito cijenio i kad je 1979. Dobila Nagradu Milke Trnine za Toscu, prvi put ostvarenu godinu dana prije, napisao je: „Naša Bajka dobila je Nagradu Milke Trnine – kao priznanje za njen umjetnički rad. Takav rad za opernog umjetnika predstavlja stalnu borbu, da u nastojanju za stvaranjem živih likova na sceni, istovremeno usklađuje tonske, verbalne i dramatske izražaje tako da pritom ne gubi onu neophodnu kontrolu nad vokalnim instrumentom. Smatram, da za razliku od mnogih drugih, Bajka tu problematiku jasno osjeća i u svom poštenom umjetničkom nastojanju – uvjeren sam – da će i dalje beskompromisno i uspješno napred kročiti – ispred drugih! Radi toga joj na toj zasluženoj nagradi od srca čestitam!”

Blaženka Milić (Jaroslavna), Aleksandar Borodin, Knez Igor, HNK u Zagrebu, 1973.

Blaženka Milić iznenađivala je svakim novim nastupom. Kad je 1973. Otpjevala Jaroslavnu u Knezu Igoru, iznenadila je suverenim visokim glazbenim položajima u kojima je briljantnim visokim H izazivala oduševljenje ne samo u Zagrebu nego i na gostovanjima u inozemstvu. Od značajnih uloga ističu se Madeleine de Coigny u Giordanovu Andréu Chénieru, Tosca sa slavnim partnerima Nikolajem Geddom i Ingvarom Wixellom i Aida koju je pjevala s 58 godina. 1969. nakon obnove Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Milić se našla među mladim novoangažiranim talentima s ugledom odlične Grofice u Mozartovu Figarovu piru. 1970 nastupila je u zagrebačkoj Operi kao Zorka u Porinu Vatroslava Lisinskog. Dvadesetak godina poslije, 29. prosinca 1988. na Danu dvorane Lisinski, pjevala je Irmengardu.

Pouzdana i sigurna pjevačica, svježa i zvonka glasa sa sigurnim visinama, muzikalna i scenski vrlo izražajna, Blaženka Milić nije nikad pravila razliku u pristupu interpretiranom liku. Spomenut ćemo samo neke njezine uloge koje su ostale u sjećanju. Nakon Zorke, došla je Mimì u Puccinijevoj La Bohème, zatim Jelena pa Eva u Nikoli Šubiću Zrinjskom Ivana pl.Zajca, Cio-Cio-San u Puccinijevoj Madame Butterfly. Slijedile su Santuzza u Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani, pa Anica u Ekvinociju Ivana Brkanovića, Tosca, Margareta u Gounodovu Faustu, Lisbeth u scenskoj izvedbi Postolara od Delfta Blagoja Berse.

Karijera Blaženke Milić bila je iznimno duga. Trajala je od debija u Mostaru 1961. do posljednje uloge – Aide u zagrebačkoj Operi 1998., punih 37 godina. Bila je članica zagrebačke Opere do umirovljenja 2000. godine. U trideset i jednoj godini provedenoj na daskama Hrvatskog narodnog kazališta pjevala je najteži sopranski repertoar i ostvarila više od 50 glavnih opernih uloga. Za svoja je umjetnička postignuća nagrađena mnogim nagradama i priznanjima, među ostalima i Zlatnim zvonom za izniman doprinos hrvatskoj opernoj umjetnosti, koje joj je 2018. dodijelilo Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika.

Vladimir Ruždjak (Grof) i Blaženka Milić (Grofica), Wolfgang Amadeus Mozart, Figarov pir, HNK u Zagrebu, 1977.

Blaženka Milić bila jedna od najboljih verističkih sopranistica koje su nastupale u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Želeći uvijek ostvariti najbolje, neprestano se usavršavala i širila spoznaje o glazbi. Ponirući duboko u lik koji tumači, htjela je saznati sve o djelu i autoru. Pouzdavajući se u instinkt, ali i u visoku inteligenciju, razvijala je svoj repertoar prema sve težem i zahtjevnijem. Tijekom cijele karijere Blaženka Milić je riječju i djelom promicala nacionalne vrijednosti i često nastupala u djelima hrvatskih autora. Eva u Zajčevu Zrinjskom bila je njezina velika uloga, a ona jedna od njezinih najvećih interpretatorica.

© Marija Barbieri, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 2. studenog 2020.