Piše: Branka Primorac

Ranko Tihomirović, kazališni, filmski i televizijski glumac čiji se glas čuje u brojnim sinkroniziranim animiranim filmovima – diplomirani glumac zagrebačke Akademije dramske umjetnosti i glumac koji je glumački zanat i razne glumačke tehnike usavršavao u Americi (Odjel drame, Cornell University), umro je u Zagrebu u sedamdesetoj godini.

Dugogodišnji član zagrebačkog gradskog kazališta Komedija, prvi put je na njegovim daskama zaigrao 1973. ali je prvi stalni angažman dobio u HNK Split 1974. godine; u Zagreb i Komediju vratio se deset godina kasnije.

U godinama provedenima u Splitu kao član ansambla splitskog HNK ostvario je niz značajnih uloga. Splitski teatar iz Tihomirovićeve biografije izdvaja nekolicinu dramskih i operetnih uloga, ponajprije one koje su mu osigurale  prepoznatljivost kod publike. Na početku karijere proslavila ga je uloga don Jere u Marinkovićevoj Gloriji, koju je igrao uz splitsku divu Zdravku Krstulović (sestra Magdalena). U časopisu Odjeci iz 2012. u tekstu o raznim povijesnim izvedbama Marinkovićeve Glorije, mlađahnog Tihomirovića kratko spominje kritičarka MarijaGrgičević: „Mladi RANKO TIHOMIROVIĆ kao skroman, nespretan, pravolinijski Don Jere prvi put se javlja u protagonističkoj ulozi”. Potom igra Otela(1978.) u istoimenoj tragediji s Jasnom Malec-Utrobičić kao Desdemonom. Ona se s velikom ljubavlju prisjeća dragoga kolege i partnera. I dandanas ima fotografije koje je na predstavi snimio splitski umjetnički fotograf Živko Bačić. Kaže:

„Bio je višestruko talentiran, jako je lijepo pjevao, zato je i otišao u kazalište Komedija. Bio je jako zgodan, sedam godina mlađi od mene, kovrčave kose i izrazito svijetlih plavih očiju. Jako sam ga voljela. Kad smo igrali u Otelu, uživala sam u njegovoj maski, crnom licu s kojeg su blistale plave oči. Prije predstave pobjegla bih u žensku garderobu da ga ne vidim prije maskiranja kako bih se u njega kao Otela mogla zaljubiti na sceni. Tu Shakespeareovu dramu igrali smo u kinu Split jer tada još nije bila obnovljena zgrada kazališta na Trgu Gaje Bulata. U nju smo se preselili 1980.”

Jasna Malec Utrobičić prisjeća se dugih zanimljivih razgovora s pokojnim Rankom u kazalištu i izvan njega, koji su se uvijek vodili o predstavama, glumi i osobito o životu, o kojem je, kako kaže, volio duboko promišljati, pomalo komplicirati, za razliku od nje koja je, veli, jednostavna osoba. „Zadnji put smo se sreli prije nekoliko godina u Zagrebu, prije potresa i prije korone. Sjedili smo u kavani ispred Muzeja za umjetnost i obrt, nedaleko od mjesta gdje sam ja, Zagrepčanka, a sada Splićanka, živjela u djetinjstvu. Bio je to naš zadnji susret i razgovor s mnogo njegovih filozofskih misli o smislu življenja. Nije se žalio na zdravlje, ne znam da je bio bolestan, baš sam žalosna. Previše mladih ljudi našeg kazališta u Splitu pokosila je smrt prije vremena.”

Obje Tihomirovićeve predstave režirao je također prerano preminuli Marin Carić.

Iako je u Zagreb i u Komediju došao 1984. (u stalni angažman primljen je 1988.), ostao je vezan za Split, za splitski HNK i za Splitsko ljeto. Volio je i druge hrvatske pozornice, poput one dječjeg kazališta Žar ptica. Koliko je Tihomirović bio raznovrstan glumac, potvrđuju uloge odigrane u Komediji, dakle u matičnom kazalištu u kojem je ostao do umirovljenja. Pamti se kao Tibald u rock-operi Romeo i Julija, Cincek u Probudi se, Kato, gazda Marko u Đerdanu, Smolek u Matijašu Grabancijašu dijaku, Ive u Manevrima u tijesnim ulicama, Špicmajer u mjuziklu Car Franjo Josip u Zagrebu, te Tahy u rock-operi Gubec-beg i hit-predstavi Jalta, Jalta.

No kad je riječ o Ranku Tihomiroviću, koji je umro u zrelim glumačkim godinama u kojima se još itekako mnogo može dati glumištu, osobito je zanimljiv respektabilan popis filmova, serija i filmskih sinkronizacija, kojih je bilo više od dvije tisuće, kaže Jasna Malec Utrobičić. Teško ih je sve pobrojati, uz napomenu da u popisu na Wikipediji za neke starije nisu naznačene godine. Posudio je glas mnogobrojnim likovima u crtanim i igranim filmovima, više od bilo kojeg drugog glumca ili glumice u Hrvatskoj. Kako je još od 90-ih godina bio aktivan u tom poslu, smatra se jednim od najdugovječnijih glumaca u sinkroniziranju u nas. Godinu dana prije smrti, već u mirovini, radio je intenzivnije nego ikad. U 2020. sudjelovao je u sinkronizaciji sedam filmskih naslova Disneyeve produkcije, među ostalima glumeći Yodu i grofa Dooku u Ratovima zvijezda. Od poznatijih i zapamćenih naslova spomenimo još četiri nastavka popularnog filma Kralj lavova (2013., 2014., 2015.) u kojima se oglašava kao ptica Zazu, kraljev savjetnik, a u Snježnom kraljevstvu (2013.) je Kai, veliki prijatelj djevojčica.

Ostvario je i uloge u filmovima Život sa stricem (Papić), Četverored (Sedlar), Servantes iz Malog Mista (Marušić) te televizijskim filmovima Mrtva točka, Mali suci, Postolar i vrag. Glumio je i u radio-dramama Dramskog programa Hrvatskoga radija. Tihomirovićeva biografija sažeta ukratko jasno govori da je bio svestran glumac koji je izuzetno puno radio.

©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 10. siječnja 2022.