Piše: Branka Primorac

Ljetos nas je napustio još jedan glumac, svestrani Ranko Stojić. Cijelu je karijeru kao stalni član bio vezan uz dječje Kazalište Trešnja u Zagrebu, još od vremena kada se to kazalište zvalo Malo kazalište Trešnjevka. No, osim kazališta puno je radio na televiziji, filmu i radiju, glumački jednako vrijedne srednje i manje uloge. Scenu matičnog kazališta nije napustio ni nakon umirovljenja, igrajući na pozornici Trešnje u predstavama koje su godinama na repertoaru. Stoju, kako su ga zvali kolege, bilo je teško zamijeniti jer je bio nositelj stare škole originalnih glumačkih osobnosti, napisano je u povodu smrti Stojića na mrežnim stranicama legendarnog trešnjevačkog teatra za djecu i mlade iz Mošćeničke 1.

Uz duboki naklon glumcu Ranku Stojiću, kojeg je „izdalo srce, dugo i snažno kucajući za kazališnu umjetnost”, idu i riječi onih koji su ga najbolje poznavali: „Jedan je od onih članova ansambla koji nisu bili predodređeni za uloge prinčeva i junaka, onizak i upečatljive fizionomije, bio je majstor scenske minijature u važnim sporednim ulogama, jasnoga glasa i sjajne dikcije, mogao je igrati uloge komične i tragične, iskusni stup ansambla, profesionalac od glave do pete na kojega je svaki redatelj mogao računati bez oklijevanja.“

Rajko Stojić rano je razvio ljubav prema kazališnoj umjetnosti. Već za vrijeme studija u Zagrebu glumio je u Studentskom eksperimentalnom kazalištu, radio na televiziji kao asistent redatelja, glumio u predstavama Teatra ITD te igrao manje uloge na filmu, televiziji i radiju, u telenovelama i dramskim serijama Nepokoreni grad (1982), Ne daj se, Floki (1985), Smogovci (1986), Zabranjena ljubav (2006), kao provalnik Mihael, sudac u seriji Obični ljudi (2007), te kao pijani četnik u Ponosu Ratkajevih (2008).

Sudjelovao je u više od dvadeset sinkronizacija na hrvatski raznih uloga u animiranim filmovima: prvi put u filmu Nove pustolovine Winnieja Pooha, američkoj televizijskoj seriji u produkciji Walta Disneya, temeljenoj na knjigama o Winnieju Poohu autora A. A. Milnea, u kojem je glas posudio Winnieju Poohu. Slijedi lik Bromleya u crtiću Labuđa princeza 3: Tajna začaranog blaga (1998) i mnogi drugi, od kojih je najupečatljivi gospodin Ping u popularnim filmovima o Kung fu Pandi (2012-2015). Među zadnjim sinkronizacijama upisuje mu se uloga Smeeja u crtanom filmu Jan i nigdjezemski gusari (2015-2018), također u Disneyevoj produkciji. Bio je član glumačke ekipe filma Rio u kojem je igrao stražara karnevalske parade (2011).

Đuro Rogina, umirovljeni glumac Kazališta Trešnja (glumačku akademiju  studirao 1965-1969), dobro se sjeća Stoje. U glumačkoj garderobi  sjedili su jedan do drugoga i razgovarali o mnogim stvarima koje su se ticale glume i kazališta, a najviše svakodnevnog života. „Ranko je bio uvijek u žurbi, radeći na mnogo strana, od filma i televizije, u novije vrijeme osobito na  sinkroniziranju animiranih filmova. Bio je ozbiljan čovjek, staložen, s malo riječi, za razliku od mene brbljavca”, kaže Rogina. „Bio je puno ozbiljniji od mene, s mnogo obveza, profesionalnih i obiteljskih. Budući da mu je supruga radila izvan Zagreba, često se brinuo i za sina jedinca koji je polazio glazbenu školu. Nerijetko je pričao što je skuhao hvaleći svoje umijeće, ali najčešće smo razgovarali, šaleći se, o pušenju. Podržavali smo jedan drugoga u želji da prestanemo s uživanjem duhana, brojeći si cigarete u vrijeme apstinencije i potom pri vraćanju na staro. Ništa čudno, u glumaca je tako: uvijek nešto čekaš, neki svoj red da progovoriš tekst, da izađeš na scenu i u tom kraćenju vremena cigareta i razgovor o skuhanim mahunama najjednostavnija je zabava”, priča Rogina.

Zadnja predstava u kojoj su zajedno igrali u Trešnji bila je Čarobnjak iz Oza, u kojoj je Ranko Stojić bio Lav, a Rogina Oz. Režirao je Rikad Simonelli. Još jedan komad u kojem je dvojac bio zajedno na pozornici osobito se pamti. Riječ je o dramatiziranom stripu, hit-predstavi Alan Ford iz 1987. u režiji Ladislava Vindakijevića Lađe, kojom je Kazalište Trešnja prvi put u povijesti hrvatskog glumišta oživjelo popularne junake strašne Grupe TNT. Ranko Stojić glumio je Boba Rocka, a Đuro Rogina Grunfa. Evo kako je pokojni Krešo Skozret, novinar i karikaturist, u magazinu Studio među ostalim glumačkim podjelama opisao Ranka Stojića. „Glumac SEK-a u zlatno doba, Cyrano i Candid, zatim Tamničar i Pjesnik u splitskom HNK (Ionesco i Kundera), a u Trešnji igrao Dostojevskog, Agathu Cristie, Yourcenarovu, Girauaoxa i dakako Hitonija”.

Ostavio je Stojićev Bob Rock dobar dojam, što potvrđuju riječi glumice, doduše anonimne, koja se sa Stojom oprostila ovako: „Zbogom, Bob Rock. Hvala ti što sam odrastala uz tebe, glumila kao mala uz tebe u predstavama, i eto, nikad nisam rekla, ali definitivno najdraži si mi glumac od djetinjstva“.  Podsjetimo, uprizorenog Alana Forda imali smo priliku gledati 2013. u Zagrebačkom kazalištu mladih u režiji Darija Harjačeka s genijalnom Doris Šarić Kukuljicom (Broj Jedan) i Filipom Nolom u ulozi Alana Forda. Prethodnici iz Trešnje bili su im Pero Juričić (No. 1) i Slavko Juraga (Alan Ford), a te 1987. u Trešnjinu Fordu Brendu je glumila Višnja Babić, sadašnja ravnateljica Trešnje, sjeća se Rogina.

„Najviše smo radili u prosincu 1989., oko Nove godine, po pedesetak izvedbi jedne predstave za djecu. Voljeli smo priču za čitanje i prikazivanje Grigora Viteza Plava boja snijega, igrokaz koji je osmislio lucidni Vlado Štefančić. I opet nas dvojica partneri, Stojić kralj nedefinirana kraljevstva, a ja general koji se želi oženiti princezom. Na sceni smo se uvijek dobro nadopunjavali. Ranko je za svoje uloge uvijek bio dobro pripremljen, užitak je bilo s njim raditi. Žao mi je da smo mojim ranijim odlaskom u mirovinu izgubili kontakt, a toliko smo vremena proveli zajedno”, kaže Rogina.

©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 20. kolovoza 2021.