ALEKSANDAR BOGDANOVIĆ (Osijek, 17. lipnja 1974. – 25. prosinca 2019.

Studiozan umjetnik širokog glumačkog dijapazona koji se klonio klišeja

Aleksandar Bogdanović potvrdio je širinu glumačkog dijapazona brojnim kazališnim, ali i televizijskim te filmskim ulogama. Ostat će upamćen po iznimno vještoj kreaciji Olivera Urbana iz Krležine Lede, kao Levin u Ani Karenjinoj osječkoga HNK-a te George iz Virginije Woolf. Televizijska će ga publika pamtiti po ulozi Dinka Antunovića u seriji Novine...

Piše: Dubravka Lampalov Mićunović

I prije nego je postao članom Dramskog ansambla osječkoga Hrvatskoga narodnog kazališta 2011., glumac Aleksandar Bogdanović na vojvođanskim se pozornicama potvrdio izvanrednom kreacijom Čičikova u Gogoljevim Mrtvim dušama, predstavi Narodnoga pozorišta Toša Jovanović iz Zrenjanina, a u režiji Ljuboslava Majera. Upravo je za ulogu Čičikova, tog grotesknog simbola birokracije i materijalističke kulture, dobio značajnu Nagradu za glavnog glumca na Festivalu vojvođanskih pozorišta 2009. godine. Njegovu je kreaciju Čičikova moguće vidjeti na snimci predstave Mrtve duše na Youtubeu. I premda je od tada proteklo već dvanaest godina, sva Bogdanovićeva imaginacija, glumačka dosjetljivost, vibriranje između tragičkog i komičkog, izvanredna moć koncentracije u zaigravanju sa samim sobom, partnerima i publikom, koja kulminira u sceni igre sa zvonima – ostaje majstorsko djelo. Imao je osobito razvijen talent, a njegovo bavljenje sportom sigurno je bilo odlična podloga za taj rijedak, precizni spoj cerebralnog, emocionalnog i tjelesnog u glumi. Bio je daroviti tenisač, a poslije i teniski trener. 2004. godine prednost je dao sportu i kraće je vrijeme trenirao Novaka Đokovića i Anu Ivanović, tada još djecu.

U rodni Osijek, u ansambl Drame HNK stiže 2011., i za najkraće vrijeme ostvaruje velike uspjehe. Već iste godine na 21. Marulićevim danima u ozbiljnoj konkurenciji tog uspješnog festivalskog izdanja njegov Oliver Urban iz Krležine Lede, a u režiji Ivana Lea Leme, dobiva Nagradu za glumačko ostvarenje. Bogdanovićevoga Urbana, tog šarmera bez imutka, bivšeg savjetnika carskog i kraljevskog austrougarskog poslanstva u Sankt Petersburgu, stručni je žiri opisao riječima: „Iznimno vještom kreacijom lika ekscentričnoga intelektualca, Aleksandar Bogdanović nametnuo se kao nezaboravni i karizmatični Oliver Urban.“

Dvije godine zaredom bio je nominiran za Nagradu hrvatskoga glumišta: kao Levin u Ani Karenjinoj osječkoga HNK-a u režiji Dore Ruždjak Podolski, a iduće kao George iz Virginije Woolf (prema Edwardu Albeeju) u režiji Damira Zlatara Freya i produkciji Istarskoga narodnog kazališta. Širinu njegova glumačkoga dijapazona potvrđuju i kazališne, ali i televizijske te filmske uloge. Televizijska će ga publika pamtiti po ulozi Dinka Antunovića u seriji Novine, kao Janka Baljka u Larinom izboru, kao Legu iz Počivali u miru.

Iz filmografije Aleksandra Bogdanovića izdvaja se podatak da je unutar dvije godine dva puta surađivao s redateljem Brankom Ištvančićem. Riječ je o kratkometražnom filmu Ponoćno sivo koji je nastao prema Mlakićevoj prozi, te Mostu na kraju svijeta za kojeg je također scenarij napisao Josip Mlakić. Upravo će Bogdanovićeva uloga Bosanca Filipa, policijskog inspektora koji istražuje mogući zločin potkraj devedesetih, ostati zauvijek upamćen po studioznosti kojom je ovaj dramski i filmski umjetnik – kloneći se svakog primamljivog klišeja, izradio sjajan psihološki portret jedinstvenog stila. U prilog tomu govori i filmska glazba Dalibora Grubačevića – Filipova suita, nerazdjeljiv dio tog uspješnog filmskog portreta.

Aleksandar Bogdanović otišao je prerano, na tragičan način. Od njega su se oprostili kolege iz matičnoga HNK u Osijeku, ali i iz svih kazališta i televizija s kojima je surađivao. I svi su, bez izuzetka, isticali njegovu dobrotu, dušu i ljudskost. U ovom malenom odlomku za kraj, evo njegovih razmišljanja o glumcu i ansamblu.  

„Glumac je danas uplašen. Bezopasan, preplašen i sputan. Razapet između egzistencije i birokratskih rigidnosti. Kreativan unutar zadanosti. U „lancu ishrane“ on je plijen. Njega biraju, selektiraju, određuju mu sudbinu. Dobiva zadatak, ne bira. Ne utječe na repertoar, estetiku. Ne odbija zadatke jer „ima drugih“. Egzistencijalnom inteligencijom on se nesvjesno dodvorava, šuti i trpi. Ali tu je ansambl. Skup više glumaca. Ansambl je jak. Ansambl je fora.“, rekao je Aleksandar Bogdanović u intervjuu za Glas Slavonije 2015. godine, nakon premijere Harmsijeka u režiji Marija Kovača.

©Dubravka Lampalov Mićunović, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 9. travnja 2021.