Piše: Katarina Kolega

Prošlu ćemo godinu nažalost pamtiti po odlasku mnogih velikana hrvatskog glumišta. U 85. godini, 22. prosinca 2021. napustio nas je samozatajni kazališni, televizijski i radijski redatelj Ladislav Vindakijević.

Diplomirao je glumu na zagrebačkoj Akademiji i makar je na kazališnim daskama ostvario nekoliko zapaženih komičnih uloga, već je kao student pokazivao afinitet prema režiji. Prve redateljske uspješnice počeo je nizati na drugoj godini studija, u Studentskom eksperimentalnom kazalištu, poznatijem po kratici SEK. Među njima su Krležine legende Maskerata i Adam i Eva, Begovićev Pustolov pred vratima te Ghelderodova Balada o Velikoj smrti. Prvu profesionalnu režiju ponudila mu je redateljica i dramska pedagoginja Zvjezdana Ladika u tadašnjem Pionirskom kazalištu, današnjem Zagrebačkom kazalištu mladih, gdje je režirao Biberče Ljubiše Đokića i od tada se neprestano, s velikim uspjehom, vraćao kazalištu za djecu. Režirao je ponajviše u dječjim zagrebačkim kazalištima Trešnji i Žar ptici, gdje su mu vrlo popularne i od kritike izuzetno hvaljene bile predstave Eko, Eko Hrvoja Hitreca i Miševi i mačke naglavačke Luke Paljetka, Alan Ford Domenica Hitonija, Matijaš Grabancijaš Dijak Tituša Brezovačkog te Boccacciov Dekameron, a gledatelji kazališta Mala scena pamtit će ga po inscenaciji romana Silvije Šesto Bum Tomica. „U njegovim predstavama za djecu zamjetna je protkanost riječi i glazbe, važan dio koreografskog rada na scenskom pokretu te česta prisutnost redatelja i u ulozi scenografa koji nastoji oblikovati prostor tako da stvori što više mjesta za glumčev pokret i gledateljevu maštu“, napisala je kazališna kritičarka Marija Grgičević za radijsku emisiju Portret umjetnika u drami.

Nakon završetka studija i režiranja u SEK-u, 1968. pokreće nezavisnu kazališnu družinu Slobodna grupa 7 (SG7) u kojoj je režirao pretežito komediografski repertoar, a osamdesetih godina u Teatru ITD izvrsno je primljena praizvedba komedije Davora Slamniga Večerica kod Božene, u kojoj su kritičari zamijetili mnogo briljantne komike.

Velik uspjeh imala je praizvedba drame njegova suvremenika i radijskog kolege Zvonimira Bajsića Gle, kako dan lijepo počinje koja je 1979. proglašena dramskom predstavom godine u Hrvatskoj i osvojila je glavnu nagradu na Šestim susretima profesionalnih kazališta Hrvatske u Slavonskom Brodu.

Od takozvanih zagrebačkih kazališta za odrasle režirao je u Teatru ITD, Dramskom kazalištu Gavelli, Gradskom kazalištu Komedija te Satiričkom kazalištu Kerempuh, a upoznala ga je i publika izvan Zagreba, posebice dubrovačka, ali i splitski mališani, jer je režirao u Gradskom kazalištu lutaka.

Ladislav Vindakijević bio je zanesen radijskom umjetnošću te ćemo ga prije svega pamtiti kao istaknutog i višenagrađivanog redatelja radio-drama i dokumentarnih radio-drama. U Dramskom programu Hrvatskog radija bio je zaposlen od 1964., gdje je ostvario raznolik redateljski opus. Uspješno je režirao sve žanrove – komediju, dramu, grotesku, povijesnu dramu, radio-igru za djecu te dokumentarnu radio-dramu. Prvu nagradu na radiodramskom festivalu u Ohridu dobio je za dramatizaciju i režiju pojedinih novela iz Krležine zbirke Hrvatski bog Mars. U tom izuzetnom ostvarenju napravio je nešto što je iz današnje perspektive potpuno nevjerojatno – za snimanje je angažirao pravu vojsku i mnogo konja i konjanika. Danas je nezamislivo i to da novinari prate snimanje radio drama, a upravo su snimanje njegove Tajne Krvavog mosta pratile novinarske ekipe s reportažama. „To je put“, napominje urednica u Dramskom programu Hrvatskog radija, književnica Lada Martinac Kralj, „kojim je mislio da bi se Dramski program Hrvatskog radija mogao voditi, da značajne projekte treba marketinški podržavati i obrađivati te da je to jedan od načina kako se širi i pridobiva slušateljstvo.“ Istaknuo se i kao vrhunski dokumentarist, posebice trilogijom o Bleiburgu (Pakao je počeo u Bleiburgu, Prošao sam svoju kalvariju, Staklara-dani kušnje i križa) te dramama o sudbini blaženog Alojzija Stepinca Krašićki memento i Uskraćujem odgovor. Radio-drama Na rođenoj grudi Janka Polića Kamova osvojila je  glavnu nagradu na našem, u svijetu vrlo uglednom međunarodnom festivalu radio-drame i dokumentarne radio-drame Prix Marulić. Za dramatizaciju i režiju Čuda svetog Arnira Jure Kaštelana primio je 1996. Nagradu hrvatskog glumišta, a 1997. dobio je nagradu Hrvatske radiotelevizije za životno djelo Ivan Šibl.

Uz kazališne i radijske režije, okušao se i na televiziji. Režirao je desetak televizijskih drama kao što su Gle, kako dan lijepo počinje, Iz života jednog šalabahtera, Polovnjak te seriju za djecu Ljubav ili smrt prema istoimenom romanu Ivana Kušana. „Odmaram se od jednog posla radeći drugi“, znao je govoriti, „zato i radim na više medija.“ Vindakijevićev redateljski put, napomenula je Marija Grgičević, „kao da neprestano izvire i ponire. Često obasjan publicitetom, ali i zasjenjen zaboravom.“

Kazališne predstave efemerne su poput života, no u arhivi postoje radijska i televizijska ostvarenja koja će se, nadamo se, reprizirati te na taj način zaboravu oteti umjetnike poput redatelja Ladislava Vindakijevića.

©Katarina Kolega, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 10. sječnja 2022.