Piše: Vesna M. Muhoberac
Niz glumačkih odlazaka nastavlja se. I ova je, 2023. godina počela napuštanjem životne i kazališne pozornice. Otišla je Ivka Dabetić, televizijska, kazališna i filmska glumica. Ne događa se često u kazalištu da njime tako suvereno, šarmantno glumstveno, damski profinjeno, profesionalno uvjerljivo vladaju dvije sestre, Ivka Dabetić i njezina dvije godine mlađa sestra Saša Dabetić (koja nas je napustila prije gotovo dvadeset godina), i to na daskama središnje nacionalne kuće u kojoj su glumile cijeli život i u Hrvatskome narodnome kazalištu u Zagrebu ostavile nezaboravan pečat svojim osobnostima i izvrsnim kazališnim ulogama. Iznimno lijepe glumice, neposredne u kontaktu, posvećene glumi, rado smo sretali na zagrebačkim ali i dubrovačkim ulicama i trgovima, uvijek spremne za razgovor, osmijeh, lijepu riječ. Glumice posebnoga stava, zračeće energije, s posebnom umjetničkom aureolom. Glumice s velikim početnim slovom. Glumile su puno i iznimno uspješno – od karakternih uloga do onih manje formalnih, od tragedijskih do komedijskih, u nekoliko desetljetnoj kazališnoj i filmskoj karijeri i paleti uloga kojima su udahnjivale specifične, pamtljive životne razine. Kvalitativne i kvantitativne dosege pokušavale su dohvatiti sljedeće generacije i doći do njihovih granica i razina glumačkoga nerva i osobitosti u ogromnome repertoaru sazdanome od hrvatskih i svjetskih dramskih i dramatiziranih tekstova od antike do suvremenosti, (u) kojima su ostale zabilježene za vječnost.
Ivka Dabetić, velika kazališna glumica, dugogodišnja prvakinja Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, glumom se počela baviti kao djevojčica, „uz svog djeda, legendarnog komičara Augusta Cilića, u predstavi Logaritmi i ljubav G. Senečića s kojom je Cilić slavio svoj veliki jubilej – 40. obljetnicu umjetničkog rada. Predstava je publici bila zanimljiva, velikim dijelom i stoga što su se u njoj, u ulozi sedmoškolke Marte izmjenjivale Cilićeve unuke: buduća dugogodišnja članica dramskog ansambla HNK – Aleksandra Saša Dabetić i njezina sestra Ivka Dabetić, buduća prvakinja Drame“. (Snježana Banović)
Ivka Dabetić rođena je 1936. godine u Varaždinu, a svoj glumački put započinje u Zagrebu u tadašnjem Pionirskom kazalištu, danas Zagrebačkom kazalištu mladih, gdje je nastupala od svoje dvanaeste godine. Nakon mature upisuje studij glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti i diplomira 1959. godine u klasi Božene Kraljeve ulogom Kasandre u Eshilovoj tragediji Agamemnon. Grčke tragedije bile su jedan od fokusa ove iznimne glumice, tako da je odigrala i Euripidovu Medeju, u režiji Božidara Violića (premijera 1965.). „Briljantna dikcija heksametara, baršunasti tembar glasa i odmjerenost u najtragičnijim scenama neke su od odlika po kojoj je ta uloga ostala upamćena i od kritike i od publike“. U Sofoklovoj Antigoni Ivka Dabetić glumila je Euridiku 1985. u režiji Ivice Kunčevića, kad je Ena Begović, naša školska kolegica i prijateljica (kojoj je sestra također izvrsna glumica Mia Begović), bila Antigona.
Na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu Ivka Dabetić nastupa već kao studentica, surađujući s redateljem Bojanom Stupicom u predstavama prema tekstovima Bertolda Brechta, Lilian Hellman (kao studentica tumačila je ulogu Sophie u Jesenjem vrtu, 1957.) i u mnogim drugima, a godine 1959. primljena je u stalni angažman. U HNK-u ostaje sve do umirovljenja 2001., a o godinama provedenima u Kazalištu objavljena je 2000. godine knjiga Ivka Dabetić: 40 godina umjetničkog rada, urednice Antonije Bogner-Šaban.
Kroničari i kazališni kritičari navode kako je Ivka Dabetić briljirala kao Hasanaginica Milana Ogrizovića u režiji Dina Radojevića (premijera 1976.) u predstavi s kojom je Hrvatsko narodno kazalište prvi put gostovao u bečkom Burghteateru, a predstava je godinama izvođena na sceni HNK-a u Zagrebu, „uvijek pred prepunim gledalištem“. Za ulogu je dobila i godišnju Nagradu Vladimir Nazor 1977. godine (glumački joj je partner, Hasanaga, bio Tonko Lonza). Glumila je Vojnovića, Pirandella, Krležu, Hrabala, Šenou, Brešana i brojne druge autore. „Tumačila je mlade djevojke (Marianne u Molièreovu Tartuffeu), posebno se istaknula kao Flora (T. Williams, Baby Doll). Glumačku raznovrsnost pokazala je igrajući suptilne poetične likove: Mariju (Vesna Parun, Marija i mornar), Lojzku (I. Cankar, Sluge) i Nataliju Ivanovu (A. P. Čehov, Tri sestre) te psihološki slojevite likove zrelih žena: Nastasju Filipovnu (F. M. Dostojevski, Idiot u dramatizaciji i režiji Geogija Para i Božidara Violića; premijera: 1960.), Kresidu (W. Shakespeare, Troilo i Kresida), Melitu (M. Krleža, Leda), Isabelu (Shakespeare, Mjera za mjeru) i Majku (F. G. Lorca, Krvava svadba).“ (Hrvatski biografski leksikon, 1993.) Kao Jelica u Šenoinoj Ljubici i Petrunjela u Držićevu Dundu Maroju pokazala je „smisao za oblikovanje karakterne komike“ i psihološko studiranje karaktera, kao i u ulozi Kate u Stullijevoj Kati Kapuralici.
Osim u HNK-u, svojoj matičnoj kući, glumila je i u Teatru &TD i na Dubrovačkim ljetnim igrama (1961. i 1972.), gdje smo Ivku Dabetić, kao prijateljicu naše mame Fani Muhoberac, intendantice Dubrovačkih ljetnih igara, kao djeca i upoznale.
Glumila je u televizijskim (Nepokoreni grad, 1982.) i radiodramama. Najpoznatiji su filmovi u kojima je Ivka Dabetić glumila: 24 sata (2002.), U pozadini (1984.), Maskerata (1968.), Oluja na ulici (1965.), Prosidba (1965.), Sumrak (1963.), Ujkin san (1959.), Svoga tela gospodar kao Janica (1957.)
Ivka Dabetić „bila je prepuna ljubavi i nježnosti za svoju prerano otišlu sestru Sašu, za supruga Borisa Dogana, velikog hrvatskog slikara, sina jedinca Andreja i njegovu suprugu Olgu, za obožavanoga unuka Borisa“.
Ispraćaj velikanke hrvatskoga glumišta, Ivke Dabetić, bio je 7. siječnja na Krematoriju, a komemoracija je održana u srijedu, 11. siječnja 2023. godine u foajeu Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu.
Hvala Vam za sve velike uloge, profesionalnost i ljudskost u svim njezinim oblicima!
©Vesna M. Muhoberac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 11. siječnja 2023.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija