
Piše: Vesna M. Muhoberac
Koraljku Hrs svi su voljeli. Dolazila je u Dubrovnik svako ljeto, od naših najranijih dana, svježa, neumorna, predana, s unutarnjom i vanjskom ljepotom i blagošću i glumila u nekima od antologijskih predstava na Dubrovačkim ljetnim igrama. Tad smo je, kao djeca, moja sestra blizanka Mićo i ja prvi put gledale kako svojom energijom, preciznošću i zanosom svladava amblematske prostore našega Grada koji svake godine od 10. srpnja do 25. kolovoza daje glumcima ključe od Grada. Na Igre je Koraljka prvi put došla 1961., a dubrovačka je festivalska ljeta glumački pohodila i od 1967. do 1969., od 1972. do 1976. i od 1979. do 1983. godine. Vjerojatno je iznimno lako bilo redateljima i glumačkim partnerima s Koraljkom, finotkanom, samozatajnom, posebno talentiranom, sofisticiranom, nježnom i suptilnom glumicom koja je mogla iznijeti sve emotivne naboje i silnice upisane u dramska djela ili samo naznačene u književnim tekstovima.
Koraljka Hrs (pravim imenom Marija Kincl) glumila je Ofeliju u Hamletu od 1967. do 1969. na Lovrijencu u režiji Denisa Carreyja, s Petrom Kraljem kao Hamletom, Milkom Podrug-Kokotović kao Gertrudom, Fabijanom Šovagovićem kao Klaudijem i velikim Festivalskim dramskim ansamblom u vrijeme intendanture Fani Muhoberac, u zlatno doba Igara. Blaga i vesela u početnim mizanscenama dubrovačkoga Elsinora i razgovorima s bratom Laertom (Božidar Boban), zaljubljena, nesretna, razočarana i predana kao Hamletova draga, postaje veličanstvena u scenama ludila, kad sjedi i kleči u polupoderanoj kratkoj haljini-kostimu (kostimografkinja: Inge Kostinčer) na kamenome lovrjenačkom podu, plave kratke kose, fiksirajući publiku velikim očima, u trenutcima očaja i izgubljenosti. Decentna je bila i u tom Ofelijinom psihičkome puknuću. Iste sam trenutke katarzičnosti doživjela kad je u maestralnom Olivierovu crno-bijelome filmu Hamlet iz 1948. Jean Simmons, devetnaestogodišnja Ofelija, zapjevala u ludilu a onda se u antologijskoj filmskoj sceni spustila niz rijeku s cvijećem u kosi i na kostimu, koji kao da su u tome trenutku dobivali boju, postupno klizeći i tonući.

Koraljka Hrs, glumica izvrsne dikcije i izobrazbe, isto je ljeto, 1967., glumila i u Grižuli Joška Juvančića na kultnome Gracu (scenograf: Miše Račić). Ostalo mi je u živome sjećanju da smo Koraljku, uvijek ljubaznu i dragu, kao djeca susretale po Gradu, ali i slušale ozbiljne umjetničke razgovore o glumi i režiji u Anabaru na Gundulićevoj poljani i u Manona, u prizemlju palače Igara. Zanimljivo, Koraljka Hrs na igrama je sudjelovala i kao kostimografkinja: Neil Simon, Bosonogi u parku (režija: Vlado Štefančić), 1967., u izvedbi Narodnog sveučilišta Trešnjevka i sljedeće godine, 1968.: Roland Dubillard, Naivne laste, u režiji Mladena Škiljana i izvedbi Hrvatskoga narodnog kazališta i Teatra &TD.
Tek smo poslije Koraljku Hrs gledali u Zagrebu kao etabliranu glumicu, većinom glavnih uloga, s komedijskim i tragedijskim nabojima, dugogodišnju članicu Drame Hrvatskoga narodnog kazališta s kojim je surađivala već za vrijeme studija glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu koji je upisala nakon završene gimnazije na Sušaku (glumu je apsolvirala 1964., a kao jedna od najtalentiranijih studentica primljena je u stalni angažman 1965.; diplomirala je 1974. godine). U HNK-u je bila zaposlena do 1993. godine.


„Od svih uloga koje je odigrala na sceni HNK-a izdvajaju se kreacije Lisette u Velikom smiješnom ratu Carla Goldonija, Honey u Tko se boji Virginije Woolf Edwarda Albeeja, Agnès u Molièreovoj Školi za žene, Nine u Čehovljevu Galebu, Estelle u komornoj drami J. P. Sartrea Iza zatvorenih vrata, Frizerke u Plebejci uvježbavaju ustanak Günthera Grassa, Petrunjela u Držićevu Dundu Maroju, Hermija u Snu ljetne noći W. Shakespearea, Gemma Polić u predstavi Kamov-Smrtopis Slobodana Šnajdera, Nataša u Majstoru i Margariti M. A. Bulgakova, Hermina Šumovska u Ostavci Čede Price, Enka u Kiklopu Ranka Marinkovića, Lady Hurf u komediji Jeana Anouilha Ples lopova, Doktor Ponkracijuš u Hipokondrijakušu anonimnog autora, Ela u komornoj drami Amira Bukvića Homo novus, Generalice Beatrix-Bee Barsutov u Romanu o Londonu Miloša Crnjanskog, Sedam različitih likova u jednočinkama Zabune Alana Ayckbourna, Gretchen u Svadbi Eliasa Canettija, Salammbo u Ondine Jeana Giroudouxa i mnoge druge. Surađivala je s našim najboljim kazališnim redateljima, od Koste Spaića, Joška Juvančića, Mladena Škiljana, Ivice Kunčevića do onih mlađih, poput Krešimira Dolenčića te gostujućih, poput Horee Popescu.“ Osim u HNK-u nastupala je u Teatru &TD, Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, na filmu i televiziji.
Ostvarila je uloge u filmovima: Polagana predaja kao mama Marović (2001.), Noć za slušanje kao Agata (1995.), Kamenita vrata (1992.), Slike iz života jednog šalabahtera (1987.), U raljama života kao Nena (1984.), Pet mrtvih adresa (1984.), Zločin u školi (1982.), Bravo maestro kao Iva Budić (1978.), Kao u lošem romanu (1974.), Ta dobra duša (1970.), Zlostavljanje (1970.), a realizirala je i televizijske uloge: Tražim srodnu dušu (1990.) i Gabrijel kao Kety (1984.).

Od 1993. do umirovljenja predaje glumu na ADU-u, gdje je bila docentica i omiljena profesorica i profesionalno i ljudski usmjerila generacije i generacije danas uspješnih glumica i glumaca. „Tumačila je uloge raznovrsnih žanrova širokoga interpretativnog registra, od mladih naivka i ljubavnica do tragičkih heroina. Minimalnim izražajnim sredstvima, suptilno doziranim humorom ili diskretno prožetim tragičnim suzvučjima stvarala je osebujan lica donoseći nove poglede i na klasičnu i na suvremenu dramsku književnost“, navode na stranicama Akademije.
Dobitnica je Nagrade Dubravko Dujšin.
Koraljka Hrs bila je supruga poznatog arhitekta Branka Kincla, a imaju dva sina.
Draga Koraljka, neka Vas prate jata anđela…
©Vesna M. Muhoberac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 13. srpnja 2023.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija