Piše: Ivica Pucar
Poštovane kolegice, kolege, ljubitelji kazališta, drage Slavonke i dragi Slavonci!
Na početku moram reći kako mi se svidio stav Upravnog odbora Hrvatskog društva dramskih umjetnika da COVID 19 ne može zaustaviti Festival glumca. To i ne čudi, sjetimo li se da je nastao u Domovinskom ratu i da mu ni biblijske poplave nisu mogle ništa. Možda će biti odgođen, ali najglumačkiji festival će se sigurno održati. Stoga, u ovim gotovo nemogućim objektivnim okolnostima, biti izbornikom Festivala nije samo čast, već velika odgovornost i obveza.
U vrijeme lockdowna svi smo imali priliku dublje razmisliti o svojim životima, podvući crtu i napraviti bilancu ispod naših glumačkih puteva, vizija i želja. Zaključio sam, zapravo uvjeren sam, da smo svi ili gotovo velika većina u lockdownu shvatili koliko volimo svoj posao i kako ga nikad ne bismo trebali shvaćati olako i uzimati zdravo za gotovo. Jer kako drukčije objasniti da u izuzetno izazovnim koronaškim uvjetima rada, u godini koju želimo što prije zaboraviti, mi imamo jednu od najboljih, najraznovrsnijih i najmaštovitijh kazališnih sezona?
Odgovorno tvrdim da je Festival glumca po svojim predstavama, ne samo najbolji festival u Hrvatskoj već i mnogo šire. Uvjeren sam da će kazališni kroničari, kritičari i teoretičari nekoliko predstava iz protekle sezone zabilježiti u svim važnim kronikama, biltenima i kazališnim enciklopedijama. Mnoge predstave iz korona-sezone su zaista sjajne, a neke će se, uvjeren sam, odigrati i više od stotinu puta.
Smatram svojim postignućem, a neki bi to nazvali i pravim podvigom, pozvati čak 21 predstavu na Festival glumca umjesto predviđenih 16 do 18. No žao mi je što još 2 sjajne predstave nisam uspio pozvati u festivalsku konkurenciju. Naime, gornja granica produkcijskih mogućnosti Festivala je sudjelovanje 18 do maksimalno 20 kazališnih predstava. Sigurno bi netko drugi na mom mjestu izabrao drugačije, ali ovo je moj izbor i stojim iza njega. Svi koji su bili izbornici, članovi žirija i slično znaju koliko je to težak i nezahvalan posao. Vodio sam se najvišim umjetničkim kriterijima, glumačkim umijećem, maštom, zaigranošću, partnerstvom, suigrom i tražio sam sve ono što je glumački zanimljivo, nepredvidljivo, drugačije i sa stavom. Pa ako je ovo Festival glumca onda je i sasvim logično da su glumac, glumčeva riječ i gesta glavni kriterij u odabiru.
Imala je korona i još pokoju dobrobit. Primjerice, sve sam predstave gledao kao kolega navijač, supatnik koji se veseli svakoj dobroj ulogi. Imao sam potrebu pomoći i suosjećati kad kolege nisu došle do željenog cilja. Na sreću, takvih je bilo malo. Izbornički posao za 28. Festival glumca zapamtit ću po zaštitnim maskama, epidemiološkim mjerama uslijed kojih je nerijetko bilo skoro više glumaca na sceni nego nas u publici, po tome da se nisam smio družiti s kolegama nakon predstave…
No ipak, ono što će mi posebno ostati u sjećanju jesu aplauzi na kraju predstava. Ti aplauzi bili su drugačiji nego inače. Nije to bio samo uobičajen pljesak za glumački trud i zahvala glumcima. Publika je aplaudirala i za one koji nisu mogli doći. Bio je to aplauz u kojem sam čuo podršku, poruku da im nedostajemo i osjetio ljubav. A glumci su spontano uzvraćali pljeskom s pozornice. Kao da je postojao naputak ili kao da je tako izrežirano. Svi glumci iz svih kazališta sa svih pozornica diljem Hrvatske. Pljeskali smo publici sa zahvalom da iznimno cijenimo to što dolaze u kazalište u vrijeme pandemije i što nam daju bezrezervnu podršku. Bila je to uzajamna ljubav, poseban doživljaj, a nerijetko su zasuzile oči i publici i glumcima na sceni…
I na kraju, ne bih bio u koži žiriju, a Slavoncima i njihovim gostima želim da uživaju u zaista sjajnim predstavama i vrhunskim glumačkim kreacijama.
Srdačno Vaš,
Ivica Pucar