
Razgovarala: Vesna M. Muhoberac
Maestro Alfi Kabiljo, jedan od najpoznatijih i najkvalitetnijih hrvatskih, europskih i svjetskih skladatelja, dirigenata, aranžera i producenta, ugledan je, decentan i uvažen umjetnik. Glazbom se bavi od sedme godine, pohađao je privatnu glazbenu školu kod velikoga hrvatskog skladatelja i pedagoga Rudolfa Matza, završio Glazbenu školu Vatroslav Lisinski, kompoziciju je usavršavao u Parizu kod belgijskoga producenta Rogera Samyna, a uz to i diplomirao arhitekturu na Sveučilištu u Zagrebu.
Prošle godine obilježio je tri obljetnice: 60 obljetnicu rada, 85 godina života i 50 obljetnicu mjuzikla Jalta, Jalta. Godine 2022. dobio je i prestižnu nagradu za europsku filmsku glazbu Camille Award Europskoga saveza skladatelja i tekstopisaca za životno djelo, nazvanu prema prvom europskom filmskom skladatelju – Francuzu Camilleu Saint-Saënsu. Prvi je put nagrada dodijeljena u Splitu u Velikoj dvorani Hrvatskog doma Split, a svake se godine dodjeljuje u nekom drugom europskom gradu. ESCA ima 30 tisuća članova iz 26 zemalja, a nagrada Camille najviše je priznanje europskim skladateljima, koje dodjeljuju kolege skladatelji. Kabiljo je na svojoj službenoj web-stranici istaknuo misao: „Najviše sam zapravo naučio u praksi. I stalno učim!“
U kazalištu Komedija njegovi mjuzikli izvedeni su više od tisuću puta – Jalta, Jalta iz 1971. godine čak 534 puta, a prevedena je i na osam jezika. Jalta je 22. studenoga 2004. godine izvedena i na njemačkome jeziku u Beču, a 3. veljače 2005. godine u režiji Boyka Bogdanova u HNK-u u Rijeci. Godine 2022. u Komediji je proslavio 60 godina rada i 50 godina mjuzikla Jalta, Jalta. Tad je dobio i Zlatni studio za životno djelo. Alfi Kabiljo član je međunarodne festivalske organizacije FIDOF-a, a bio je i predsjednik Hrvatskog društva skladatelja. U svojoj dugoj i uspješnoj karijeri skladao je glazbu i za četrdesetak filmova i preko sto televizijskih serija.
Alfi Kabiljo dobitnik je brojnih nagrada u Hrvatskoj i u inozemstvu (npr. Malta 1969., Rio de Janeiro 1970., Skopje 1971., Tokio 1976., Los Angeles 1984.): tri Zlatne arene – 1976. za Seljačku bunu 1573., godine 1981. za Banović Strahinju te 2010. za glazbu u filmu Neka ostane među nama redatelja Rajka Grlića, Povelje Grada Zagreba 1999., pet Porina, između kojih su i onaj iz 1997. za najbolji album originalne glazbe za kazalište, film i/ili TV (Kralj je gol), te u kategoriji orkestra ili vokalnoinstrumentalnog ansambla za balet Kentaur XII i 2004. Porina za životno djelo, a 2021. Nagrade 50 godina na Motovunskom filmskom festivalu. Dobitnik je i Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo u području glazbe 2016. godine.

Nagradu Camille dobili ste 27. rujna 2022. Je li Vas iznenadila nagrada koja je zapravo europski Oscar? Tko Vas je predložilo i tko je bio u Povjerenstvu za dodjelu nagrade?
Nije me iznenadila jer sam ju zaslužio, a u svoje vrijeme na kongresu Esce u Ljubljani sam dao gospodinu Grimaldiju ideju da mi u Europi napravimo naš Oscar. Imali smo i kongres u Zagrebu, pa smo nastavili razgovor. Prošlu nagradu je dobio slavni Ennio Morricone, prije dvije godine. Međunarodni žiri, gdje nije bilo naših Hrvata, dodijelio mi je nagradu i naveo me kao primjer drugim skladateljima jer pišem i druge oblike. Očito su gledali na YouTubeu i vidjeli moj zanimljiv opus ozbiljne glazbe. Vjerujem da me predložio HDS. Navodno je bilo mnogo kandidata iz cijele Europe, njih čak 180.
Postavili ste Zagreb na prijestolje mjuzikla. Što mislite da je ključno, koja je to magijska moć mjuzikla? Kako biste definirali izvrstan mjuzikl i o čemu ovisi njegov uspjeh? Koje ste novitete unijeli u svoje skladbe tijekom višegodišnjega skladanja?
Mjuzikl mora imati dobre melodije i harmonije, sjajnu orkestraciju, izvrsnu dramaturgiju, koreografiju. U većini mojih mjuzikla svi elementi su tu, zato su i imali uspjeha. Cijelu karijeru sam pratio što se zbiva u tehničkom napretku skladanja glazbe. Čak u Los Angelesu sam imao jedan od prvih sintesajzera direktno iz Japana.
Od Velike trke u Komediji 1969. Vaši su mjuzikli izvedeni više od tisuću puta – Jalta, Jalta iz 1971. godine čak 534 puta. Koliko Vam je bitno kazalište Komedija, jeste li zadovoljni svojim umjetničkim tretmanom u Komediji?
Kazalište komedija mi je bitno jer je izvelo većinu mojih mjuzikala. Nažalost, u ovom stoljeću su me potpuno odbacili i ništa nisu izvodili, osim na početku samo malo Jalte. Prema riječima bivšeg direktora Batinića, ništa od mojih projekata ne valja. Nije ni pročitao libreta, niti preslušao, niti pogledao note. To nitko ne može vjerovati, ali to je naša realnost.

Kako ste surađivali s ravnateljima Komedije, Štefančićem i Simonellijem, s libretistom Milanom Grgićem, s pjesnicima Dragom Britvićem i Arsenom Dedićem? Kako gledate na Komediju danas i njezin umjetnički smjer, repertoar, ansambl? Dogovarate li i dalje projekte?
Izvrsno smo svi surađivali, zato su rezultati još tu i vrijeme ništa nije pojelo. Moram pohvaliti i direktora Pavlovića koji je postavio i tri moja uspješna mjuzikla. Nažalost, u novije doba moji prijedlozi i ideje nisu naišli na odgovor odobravanja, ali to me ne čudi s obzirom na to da je kazalište u zaista lošem financijskom stanju, a o eventualnim budućim projektima i predstavama trebalo bi pitati direktora Komedije – gospodina Puljića.
Putovali ste i radili po cijelome svijetu. U Barceloni, Beču, Londonu, Los Angelesu, Ljubljani, Madridu, Parizu, Tokiju, imali ste europske premijere. Ugledan ste i hrvatski i europski i svjetski skladatelj, a bili ste i uspješan sportaš. Koliko Vas je privlačila inozemna scena?
Imao sam puno poziva da ostanem npr. u Riju, u Argentini, Španjolskoj, snimao sam u Barceloni, Madridu, Parizu, Londonu, Tokiju, ali sam se vraćao u domovinu koje je prelijepa i sve je blizu avionom. Kao čovjeku koji voli sport bilo mi je bitno skijati i plivati i, naravno, igrati tenis, a bio sam i u reprezentaciji Republike Hrvatske na Veteranskom svjetskom prvenstvu. Bio sam pionirski prvak Zagreba u kraulu i leđnom stilu.

Alfi Kabiljo, Vlado Štefančić i Milan Grgić
Pratite li kazališnu produkciju u Zagrebu i kako je ocjenjujete? Nedostaje li Zagrebu zgrada glazbenoga kazališta?
Pratim najviše HNK koje je zadnjim predstavama dostiglo najviši svjetski domet. Ponosan sam i sretan što sam gledao Traviatu, Nabucco, Šišmiša, Spartaka. Zagrebu svakakonedostaje zgrada glazbenog kazališta, to je jedan od problema o kojem govorim čitav život kao papagaj. Nedavno je počelo izvođenje radova na obnovi čuvaonica i radionica HNK-a u Adžijinoj, možda će se sada napokon nešto poduzeti po tom pitanju.
Jesu li Vaši mjuzikli odraz vremena i stvaraju li se inspirirani političkom situacijom ili Vam je isključivo bitna estetska vrijednost i visoki umjetnički dometi? Je li glazbeno kazalište danas potrebnije gledateljima?
Meni je uvijek bila bitna estetska vrijednost i visoki umjetnički domet, makar smo se Grgić i ja znali malo zezati s politikom. Glazbeno kazalište je uvijek potrebno, a pogotovo danas jer je internet počeo prevladavati u svim pravcima umjetnosti, što se reflektira na izvedbene umjetnosti. Glazbeno kazalište je ogromna potreba, što se dokazalo i na Tomislavcu s mojim showom koji je uživo slušalo preko 5000 gledatelja.
U Vašemu su opusu mjuzikl, televizijski mjuzikl, dječji mjuzikl, balet, glazba za filmove, glazba za televizijske serije, zabavne melodije, šansone, opere, orkestralna glazba, instrumentalna glazba, komorna glazba, a stvarali ste i rock glazbu. Koji je dio Vašega opusa najbolje prihvaćen?
Vrlo sam radoznala osoba. Volim i cijenim mnoge stilove u glazbi. Simfonijski orkestar obožavam još iz djetinjstva. Iznimno mi je bitno zadržati vlastiti glazbeni identitet i prepoznatljivost. Svaki dio mog stvaralaštva je odlično prihvaćen. Baš zato mi je bitno da moja glazba dopire do svih generacija publike, neovisno o tome znaju li da je pjesma koju slušaju upravo moje djelo.

Kako biste sebe karakterizirali i odredili kao umjetnika? Koja je specifičnost Vašega stila skladanja i imate li skladateljske uzore? Poznato je da ste diplomirani arhitekt. Povezujete li u svome radu glazbu i arhitekturu? Je li glazbeno djelo za Vas jedna vrsta arhitekture?
Umjetnik sam koji obožava glazbu! Moja glazba je melodična, s izraženim bogatstvom harmonije, na temelju američke škole mjuzikla u većini slučajeva. Volim 20. stoljeće i stalno proučavam velike skladatelje. U orkestru se volim igrati bojama i ne pretrpavati zvuk. Racionalnost u glazbi mi je bitna. Iako uvijek razmišljam glazbeno, od arhitekture sam naučio da je bitna forma. Upravo taj studij me naučio da treba uvijek raditi do savršenstva, kao da brusite dijamante. Skladam lako i brzo, ali dugo i brusim.
Kao dječak nastupali ste u glazbenim produkcijama koje je Rudolf Matz organizirao u svojoj glazbenoj školi, svirali ste i pjevali. Koliko su Vaši rani glazbeni početci bitni za Vašu karijeru?
Početci su bitni za karijeru, a pogotovo za moju. Mnogim nastupima u dvorani Rudolfa Matza dobio sam veliko samopouzdanje koje mi je koristilo tijekom čitave karijere.
Koje biste televizijske projekte i filmove izdvojili kao posebno uspješne? Koji dio svoga glazbenoga posla najviše volite raditi – skladati, dirigirati, aranžirati ili producirati?
Film Seljačka buna i TV-serija Nikola Tesla su posebno uspješni jer su sjajno orkestrirani, a sve teme su odlične. Dobro je znati raditi što više toga jer onda imate sve u svojim rukama, a upravo ta profesionalna širina daje mogućnost potpunog kreativnog oblikovanja djela, omogućuje da finalni proizvod bude u cijelosti moja umjetnička kreacija. Ali ipak, najviše volim skladati.



Ann Christy, Alfi Kabiljo i Tereza Kesovija s nagradama za pjesmu Nek idu lađe, Split 1973.

S kojim ste pjevačima i pjevačicama voljeli raditi? S Vicom Vukovom, Terezom Kesovija, Radojkom Šverko, Kićom Slabincem, Mirom Ungarom? S kojim ste pjevačima i glumcima u kazalištu Komedija najviše surađivali? Razmišljate li dok komponirate o glumcima i pjevačima?
Svi pjevači koje ste spomenuli su izvrsni i ostavili su neizbrisiv trag na hrvatsku glazbenu umjetničku scenu i kulturu, a u Komediji svakako mogu izdvojiti Sandu Langerholz, Borisa Pavlenića, Đanija Stipaničeva, Renatu Sabljak, Danielu Pintarić. Komediji ne nedostaje talentiranih pjevača… Kad se rađa novi projekt, uvijek želim biti neposredno s protagonistima i upoznati sve njihove mogućnosti – o njihovom senzibilitetu, glasu, karakteru i šarmu u nekoj mjeri ovisi uspjeh predstave.
Hoćete li nas uskoro razveseliti i oduševiti novom skladbom ili izvedbom? Kad se osvrnete unatrag, s čim ste najzadovoljniji u svojoj toliko bogatoj i tako raznovrsnoj karijeri?
Imam nekoliko novih skladbi tzv. ozbiljne glazbe, a imam i nove mjuzikle: Marylin Monroe s genijalnim Ivicom Krajačem, Madame Hamlet o glumici Sarah Bernhardt koja je igrala Hamleta u Zagrebu, s izvrsnim riječima Mate Marasa, te Krađa Mona Lise s libretom Mira Gavrana na kojem još treba raditi. Što će biti od svega toga, pitajte direktora Komedije ili koje drugo kazalište. Kad se osvrnem natrag, najzadovoljniji sam kad čujem neke starije skladbe i kažem: ovdje svaka nota stoji na svom mjestu i ništa ne treba mijenjati.
©Vesna M. Muhoberac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 31. ožujka 2023.