Piše: Davor Schopf

Ivanka Žunac postala je članica baletnog ansambla HNK-a 1956. godine. Od 1961. je solistica i nositeljica klasičnog, modernog i nacionalnog repertoara. Ostvarila je više od pedeset glavnih i naslovnih uloga. Godine 1966. bila je na studijskom boravku u Parizu. U znamenitoj Salle Wacker radila je sa svjetski poznatim pedagoginjama Norom Kiss i Rosellom Hightower. S HNK-om je gostovala po cijeloj zemlji i u inozemstvu. Na jednomjesečnom gostovanju u Indiji, Pakistanu, Iranu i Libanonu (Bombay, New Delhi, Lahore, Karachi, Teheran i Bejrut) početkom 1969., solisti Baleta izveli su 22 puta raznolik program ulomaka iz svekolikog repertoara. Nastupili su na indijskoj i pakistanskoj televiziji, a primio ih je i predsjednik Republike Indije. Bili su to Vesna Butorac Blaće, Ivanka Žunac, Marina Lončar Kraus, Đurđica Ludvig, Milena Leben, Maja Srbljenović, Slavica Prebeg, Miljenko Vikić, Norio Yoshida, Slavko Pervan, Zoran Grgić i Antonije  Maksimović. Turneja je urodila najvećim brojem osvrta inozemnog tiska o nekom gostovanju.

Hrvatsko narodno kazalište bilo je, radi temeljitog preuređenja, zatvoreno od 31. siječnja 1967. do 27. studenoga 1969. Privremene pozornice u Domu JNA i Radničkom sveučilištu Moša Pijade bile su, zbog neprikladnog poda, tek nužno zlo da se premosti razdoblje do završetka obnove kazališta. Prenositi na njih predstave iz kazališta nije imalo smisla. Zato su gostovanja u inozemstvu te u Varaždinu, Splitu i Ljubljani imala posebno značenje. Balet u tri navrata gostuje u Veneciji, zatim na Festivalu Marais u Parizu, na festivalu Bečki svečani tjedni te u Njemačkoj – u Wiesbadenu, Mainzu i Passauu. Solisti na tim gostovanjima su Vesna Butorac Blaće, Milorad Mišković, Yvette Chauviré, Ivanka Žunac, Silva Muradori, Vjera Marković, Stane Leben, Štefan Furjan.

U Parizu je pripremala ulogu Aurore u baletu Trnoružica s koreografkinjom Françoise Adret koja je tu predstavu postavila u Zagrebu s velikim uspjehom. Kao romantična balerina, koja je svoje kreacije oplemenjivala toplinom i profinjenošću, kao umjetnica visokih tehničkih mogućnosti te izrazite muzikalnosti, Ivanka Žunac odmah je privukla pozornost publike i kritike. Zapažene kreacije ostvarila  je vrlo rano u baletima Pokreti Dmitrija Kabalevskoga, Makete Ive Maleca i Haydn op. 88 u koreografijama Françoise Adret; Klasičnoj simfoniji Sergeja Prokofjeva u koreografiji Nevenke Biđin i Sonje Kastl; Bakanticama Giorgiosa Sicilianosa u koreografiji Vere Kostić, praizvedenima na gostovanju HNK-a u Ateni 1962. Osobito se istaknula glavnim ulogama u baletima Heloti Ive  Brkanovića u koreografiji Pina Mlakara; Giselle Adolphea Adama u koreografiji Gradimira Hadži-Slavkovića prema Lavrovskom, Romeo i Julija Sergeja Prokofjeva, u dvije produkcije, u koreografijama Dimitrija Parlića i Ivice Sertića; Labuđe jezero i Orašar Petra Iljiča Čajkovskog u koreografijama Rostislava Zaharova i Waclawa Orlikowskog; Licitarsko srce Krešimira Baranovića u koreografiji Zvonimira Reljića; Vragolasta djevojka Ferdinanda Hérolda u koreografiji Normana Dixona; Sonata Claudea Debussyja u koreografiji Milka Šparembleka i dr.  

Za otvorenje obnovljene zgrade HNK-a, baletni ansambl pripremio je Balete XX. stoljeća – Poemu Arnolda Schönberga, 9. simfoniju Dmitrija Šostakoviča, Trigonomorphiju Dubravka Detonija i Žar pticu Igora Stravinskog, u koreografijama Petera van Dyka. O praizvedbi te baletne večeri (premijera 29. studenoga 1969.) pisala je Branka Rakić u Telegramu od 12. prosinca 1969.: „O plesačima namjerno govorim na kraju. Oni zaslužuju svako priznanje. Za ta fatalna trideset i tri mjeseca rada bez vlastite scene oni su uspjeli da izgrade sebe koliko i svoju zgradu, da se razviju i „pozlate“ koliko i štukature u njihovoj kući. Ivanka Žunac, Slavica Katulić, Silva Muradori, Maja Srbljenović, Ana Hrbut, Sonja Komperman i Marina Lončar, Damir Novak, Antonije Maksimović, Stane Leben Juraj Mofčan, Gij Perkov, Štefan Furjan, da pomenemo samo solističke dionice, pokazali su se na nivou gala-premijere, a da i njihovi kolege iz ansambla nisu za njima zaostajali.‟[1]

Godine 1980. Ivanka Žunac odlikovana je Ordenom rada sa zlatnim vijencem za naročite zasluge na području umjetnosti. (pročitajte prethodni / sljedeći nastavak)

[1] Branka Rakić: Jugoslovenska baletna scena, Sarajevo, 1982., str. 125

©Davor Schopf, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 31. listopada 2022.

Projekt Zaboravljene kazališne heroine nekad i danas sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

Izvor fotografija: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Odsjek za povijest hrvatskog kazališta i arhiva autora