Nekategorizirano

Predstavljena knjiga Mate Matišića 7 drama

Zbirka sadrži dosad neobjavljene dramske tekstove Balon, Ne kopaj po groblju, molim te, General, Fine mrtve djevojke te tri jednočinke Ja sam ona koja nisam (Hrvatska Lolita, Porno film, Žena djevojčica).

24.1.2025. – U Društvu hrvatskih književnika 24. siječnja 2025. održana je promocija knjige Mate Matišića 7 drama. Zbirka sadrži dosad neobjavljene dramske tekstove Balon, Ne kopaj po groblju, molim te, General, Fine mrtve djevojke te tri jednočinke Ja sam ona koja nisam (Hrvatska Lolita, Porno film, Žena djevojčica). U promociji su sudjelovali dr. sc. Iva više

Intervju: RUŽICA MAURUS (Požega, 3. lipnja 1998.) dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina

Godina uspjeha, novih izazova i zahvalnosti

„Izuzetno sam sretna i počašćena da sam dobila priliku u tako ranoj dobi u takvoj kući kao što je Kazalište Komedija. S obzirom na to da se uz glumu bavim i pjevanjem, voljela bih se okušati u mjuziklu u skorije vrijeme, a što se tiče dramskog repertoara, volim igrati komedije, tako da se zaista tamo osjećam kao kod kuće.“

Razgovarao: Borna Vujčić

7.1.2025. – Ružica Maurus 2024. godinu pamtit će po značajnim uspjesima. Na početku godine primljena je u stalni angažman Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija, a na kraju godine prima Nagradu Hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina za ulogu Gostioničarke Ruže u predstavi Gostioničarka Carla Goldonija u režiji Davora Svedružića i produkciji Gradskog više

Ivan Penović novi ravnatelj Drame HNK Split

Dramaturg i redatelj Ivan Penović novi je ravnatelj Drame Hrvatskog narodnog kazališta Split.

3.1.2025. – Dramaturg i redatelj Ivan Penović novi je ravnatelj Drame Hrvatskog narodnog kazališta Split, počevši od siječnja 2025. godine. Ivan Penović diplomirao je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2012. godine radi kao dramaturg na produkcijama HNK Ivana pl. Zajca, HNK Varaždin, ZKM-a, Dubrovačkih ljetnih igara i Teatra &TD te je surađivao u više

27. Kazališne heroine III.: ERVINA DRAGMAN (Zagreb, 8. prosinca 1908. – Zagreb, 1. kolovoza 1990.)

Antologijske uloge i neprocjenjiv doprinos scenskoj umjetnosti

„Glumac mora igrati kao što slikar mora neprekidno slikati. Samo se tako razvija i samo tako može napredovati“, precizno detektira svoj poziv jedna od najboljih i najdugovječnijih hrvatskih glumica, Ervina Dragman, koja je cijeli svoj profesionalni vijek nastupala isključivo u svojoj matičnoj kazališnoj kući, na pozornici središnjega hrvatskoga kazališta igrajući s posebnim žarom i profesionalnošću u raznovrsnome i zahtjevnome repertoaru.

Piše: Vesna M. Muhoberac

27.12.2024. – Ervina Dragman glumi raznovrsne uloge, razvija već ranije uočene sklonosti prema karakterno zahtjevnijim dramskim ulogama, igra Hester u Rattigenovu Dubokom plavom moru, Estelle u Sartreovoj drami Iza zatvorenih vrata, Micent u Večeri u osam Kaufman-Ferbera, Krležu, Dončevića, Matkovića, Šenou, Anouilhea, Čehova, Pirandella, Ginu u Ibsenovoj Divljoj patki, Natašu u Gorkijevoj drami Na dnu, više

26. Kazališne heroine III.: ERVINA DRAGMAN (Zagreb, 8. prosinca 1908. – Zagreb, 1. kolovoza 1990.)

Temeljna figura hrvatskog kazališta između dva rata

Između dvaju ratova Ervina Dragman glumi bezbroj uloga zapadnoeuropskoga repertoara, ali u ratu mnogi dramski autori dolaze na indeks, a počinje i njezina obiteljska tragedija, naime, njezin suprug Bela Hohšteter napušta Zagreb, a ona ostaje jer je pred porođajem, ali ipak igra  u kazalištu. Poslije Drugoga svjetskoga rata opet se uklanjaju dramska djela, ali zbog drugih političkih razloga: naime, slabe su kvalitete i s jakom ideološkom porukom.

Piše: Vesna M. Muhoberac

26.12.2024. – Na izvedbi Držićeva Dunda Maroja u režiji Marka Foteza 1938. je godine interpretirala prvu hrvatsku Petrunjelu novoga doba; u toj je ulozi nastupala s prvim suprugom Jozom Laurenčićem u ulozi Pometa više od stotinu i dvadeset puta, stvorivši glumački uzorak za tu ulogu. Dosegnuvši životnu i glumačku zrelost, nastupala je i u Držićevoj renesansnoj komediji više

23. Kazališne heroine III.: BOŽENA KRALJEVA (Zagreb, 11. prosinca 1904. – Zagreb, 12. srpnja 1989.)

Neumorna heroina hrvatskoga glumišta

„Kad bih pročitala ulogu, uloga je redovito najprije svladala mene. Ona je mene ili dirnula ili ražalostila, iznervirala ili nasmijala, već prema tomu kakav je bio lik. Tek tada kad je ona mene svladala, ja sam nastojala da je racionalno svladam, da svladam emocije, da je racionalno razradim i da zato uravnotežim odnos razuma i osjećaja te se uklopim u cjelinu predstave.“

Piše: Vesna M. Muhoberac

20.12.2024. – Kraljeva je najčešće radila s redateljima Raićem, Gavellom, Strozzijem. „Nijedan od njih nije apsolvirao režiju na nekoj kazališnoj akademiji. Do izvanrednih rezultata dovela ih je kultiviranost, pedagoško iskustvo, erudicija i upoznavanje kazališne kulture po europskim centrima.“ Raićevi „učenici u razdoblju od dvaju desetljeća bili (su) gotovo sve do jedne i jednoga budući stupovi više

23. Kazališne heroine III.: BOŽENA KRALJEVA (Zagreb, 11. prosinca 1904. – Zagreb, 12. srpnja 1989.)

Ana Karenjina kao glanz rola u karijeri Božene Kraljeve

„Posebno mjesto zauzima u njezinu repertoaru Ana Karenjina, to je njezina životna uloga, dramatizaciju je napravio Nikolaj Volkov, redatelj je Strozzi, Karenjina je glumio Mato Grković, Vronskoga omiljeni joj partner Veljko Maričić. Ni jedno njezino glumačko ostvarenje nije joj donijelo toliko priznanja, pohvala i nagrada kao Ana.“

Piše: Vesna M. Muhoberac

19.12.2024. – „U djelima suvremenih hrvatskih dramatičara toga vremena u glumačkim se podjelama sučelilo nekoliko glumica različitih generacija i umjetničkih biografija: u najviše uloga nastupile su Milica Mihičić, Nina Vavra i Vika Podgorska, a u podjelama su i Mila Dimitrijević, Anka Kernic, Božena Kraljeva i Ervina Dragman.“ (Lucija Ljubić) Poslije rata su Boženi Kraljevoj najzapaženije više

ŽARKO SAVIĆ (Varvarin, Srbija, 30. srpnja 1949. – Zagreb, 26. studenoga 2024.)

Nezaboravna karijera i ljudskost koja je dirnula generacije

Žarko Savić bio je častan glumac, divan prijatelj. Strahu je gledao u oči i nije dopuštao nepravde, borio se za kolege, bio aktivan u glumačkom sindikatu te ostavio neizbrisiv trag u životima svojih kolega.

Piše: Branka Primorac

19.12.2024. – Žarko Savić, hrvatski i srpski kazališni, filmski i televizijski glumac, umro je u Zagrebu 26. studenoga 2024. godine poslije teške bolesti s kojom se, kažu kolege, nosio hrabro i strpljivo. Kremiran je i pokopan 28. studenoga na zagrebačkom krematoriju. U sličnim teškim trenucima, kad je trebalo ispratiti kolege, on bi prvi stao na više

IVICA KRAJAČ (Beograd, 2. travnja 1938. – Zagreb, 7. studenoga 2024.)

Glazbena strast i neizbrisivo naslijeđe svestranog stvaraoca

Krajač je bio plodan autor. Znao je kako biti originalan te je hrabro koračao u nove glazbene stilove. Bio je član Hrvatskog društva skladatelja, Zajednice hrvatskih umjetnika i glazbenika, a u zrelijim godina posvetio se teatru te je postao i članom Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Od 1983. godine radio je kao redatelj u Operi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, režirajući brojne dramske i operne predstave

Piše: Branka Primorac

28.11.2024. – „Glazba mi je bila suđena“, govorio je za života Ivica Krajač, hrvatski multitalentirani glazbenik koji je preminuo 7. studenoga u 87. godini – pionir u mnogim glazbenim žanrovima, uspješni skladatelj zabavne glazbe i šansona, pjevač, tekstopisac, kazališni redatelj, filmski i televizijski scenarist te libretist. U nabrajanju područja kojima su se bavili svestrani umjetnici poput više

5 SUVREMENIH POLJSKIH DRAMA, Izbor drama: Jelena Kovačić i Gabriela Abrasowicz

Transformacija suvremene poljske drame

Gabriele  Abrasowicz: „Ovaj zanimljiv i značajan presjek ocrtava reprezentativne primjere onog što se u zadnjih dvadeset godina izvodilo na poljskim pozornicama… Nadam se da će ovaj isječak iz korpusa suvremene poljske drame zainteresirati čitatelje…“. Mi bismo dodali: i dramaturge, i redatelje i sve one koji se bave kazalištem.

Piše: Sanja Ivić

25.11.2024. – U uvodnom tekstu Jelena Kovačić (koja je zajedno s Gabrijelom Abrasovicz odabrala drame) naglašava kako u iznimno opsežnoj suvremenoj poljskoj dramskoj literaturi nije nimalo lako izabrati pet tekstova koji su reprezentativni za sadašnji trenutak poljske književnosti za kazalište. Ovaj izbor temelji se na različitoj tematici, drugačijim pristupima strukturiranju samoga teksta, te recepciji u više