Nekategorizirano

MELANIJA DUGANDŽIĆ (Klakar, 22. veljače 1939. – Zagreb, 18. srpnja 2023.)

Karakterna dramska glumica sjajne dikcije i nepatvorene emotivnosti

Melanija Dugadžić sjajnom dikcijom i nepatvorenom emotivnošću bez napora je svladavala i stih i prozu, okušavši se s uspjehom u klasici i u suvremenim komadima. Dugandžić je ostala vjerna Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu punih četrdeset godina, utkavši svoj umjetnički rad u povijest naše najveće kazališne institucije.

Piše: Vesna M. Muhoberac

Velik je i dug niz iznimnih glumaca i glumica koji su napustili hrvatsku kazališnu pozornicu posljednjih godina i prešli u vječnost i (ne)zaborav. Melanija Dugandžić, hrvatska kazališna i televizijska glumica, vjerna Hrvatskome narodnome kazalištu u Zagrebu cijelu svoju kazališnu karijeru – od 1964., kad postaje stalnom članicom središnje nacionalne kuće do umirovljenja 2005., preminula je više

Intervju: PETRA CICVARIĆ

Empatija i glumački osjećaj za ritam i ljudsku prirodu nadopunjuju moju intuiciju za pisanje

„Tema teksta Semafor odabrala je mene. Dvije majke koje imaju sinove s poremećajem iz spektra autizma, pitale su me može li se napraviti predstava koja će javnost educirati o autizmu i koja će maknuti stigmu s autizma. U početku sam mislila kako je to prevelik zalogaj za mene (i društvo), ali su se počele događati stvari oko mene koje su mi dale do znanja da se predstava na tu temu mora napraviti.”

Razgovarao: Borna Vujčić

Petra Cicvarić na Marulovim danima zaslužila je nagradu za svoj dramski tekst Semafor, ali nije to bio prvi put da ju je struka nagradila. Inače članica ansambla Zorinog doma u Karlovcu, prepoznata je u javnosti po ulogama u TV-serijama i progovaranju u medijima o pitanju majčinstva. Dosad ste se u području kulture većinom bavili glumom. više

Intervju: MARJAN NEĆAK

Od početka sudjelujem u razvoju Music Theatrea, iz kojeg sam puno naučio kao skladatelj i redatelj

„Moj način rada u kazalištu je jako sličan filmu; glazba i najvažniji scenski elementi su pripremljeni već na prvoj probi da bi se s glumcima mogle istražile sve mogućnosti. Važno da taj prostor postane njihova intimna arena, a ne stres koji dolazi sedam dana do premijere.”

Razgovarao: Borna Vujčić

Marjan Nećak primarno je skladatelj, ali od 2013. nadalje upušta se i u kazališnu režiju te je u raznim ulogama autorski potpisao više od 200 predstava. Režirao je tekstove nagrađivane na četrdesetak festivala, a povod ovom razgovoru je Marul za režiju predstave Kabaret Kaspar Tene Štivičić u produkciji  Drame Slovenskog narodnog gledališča. Nećak je također više

KORALJKA HRS (Zemun, 21. listopada 1941. – Zagreb, 25. lipnja 2023.)

Predana glumica s unutarnjom i vanjskom ljepotom i blagošću

Koraljka Hrs bila je finotkana, samozatajna, posebno talentirana, sofisticirana, nježna i suptilna glumica koja je mogla iznijeti sve emotivne naboje i silnice upisane u dramska djela ili samo naznačene u književnim tekstovima.

Piše: Vesna M. Muhoberac

Koraljku Hrs svi su voljeli. Dolazila je u Dubrovnik svako ljeto, od naših najranijih dana, svježa, neumorna, predana, s unutarnjom i vanjskom ljepotom i blagošću i glumila u nekima od antologijskih predstava na Dubrovačkim ljetnim igrama. Tad smo je, kao djeca, moja sestra blizanka Mićo i ja prvi put gledale kako svojom energijom, preciznošću i više

Intervju: VOJIN PERIĆ

Iako smo najstarije kazalište slijepih i slabovidnih u svijetu, statusom i infrastrukturom kaskamo za svakim profesionalnim teatrom

Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život dobilo je posebno priznanje na 16. Gumbekovim danima za predstavu Daniila Harmsa Bam cabaret, kojom je pokazalo iznimnu svijest o aktualnoj društvenoj situaciji i globalnim problemima.

Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život osnovano je 1948., 75. rođendan proslavilo je u ožujku, ali će ga obilježiti krajem godine, a od 1998. vodi ga glumac Vojin Perić. Razgovara: Katarina Kolega Sjećam se vaše izvrsne predstave Nule i ništice koju ste izvodili tijekom devedesetih, a nastala je na temelju Harmsovih priča. Kako to da više

MIRA FURLAN: Horvatov izbor, red. Eduard Galić, 1985. (prema drami Vučjak Miroslava Krleže)

Fatalna zavodnica i hladnokrvni ubojica

Horvatov izbor, prvu filmsku ekranizaciju nekog Krležina djela suvereno je režirao Eduard Galić, a film je bio hvaljen zbog režije, snimljenih kadrova eksterijera i interijera, glazbe, a posebno zbog glumačkih interpretacija, a na temelju glumačkoga koda vrsnih glumaca, kojih, nažalost, većine više nema među nama, mogao bi nastati niz studija filmske glume.

Piše: Vesna M. Muhoberac

Objavljeno: 23. lipnja 2023. Film Horvatov izbor sniman je 1984. i 1985. godine, usporedno sa serijom Putovanje u Vučjak, kao zasebna narativna i dramaturška cjelina sačuvana u bogatoj arhivi Dramskog programa HRT-a (RO Zagreb film, Televizija Zagreb, produkcija: Zagreb Film, Radiotelevizija Zagreb). Kako piše na početku filma, uz najavnu špicu i off glasove koji prerastaju više

KRUNOSLAV ŠARIĆ (Derventa, 21. lipnja 1944. – Zagreb, 12. lipnja 2023.)

Glumačka strast, mladenačka energija i posvećenost koja inspirira

„Krunoslav Šarić čitav je život imao strast i emociju te potencirao radost igranja na sceni. Učio me što znači predavati se do kraja, biti strastven, iskazivati emociju. Nikad ga nisam smatrao starim glumcem, uvijek sam ga gledao kao mladog čovjeka jer je imao tu karizmu koja nije blijedila, kao da nije mogla ostarjeti“, govori Dragan Despot.

Piše: Vesna M. Muhoberac

Otišao je i Kruno! Kruno Šarić, Krunoslav Šarić, veliki hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac, dragi prijatelj naše obitelji, pridružio se drugim velikanima hrvatske umjetničke scene 12. lipnja. Nadam se da nije otišao u nezaborav. Dan prije, u nedjelju uvečer, 11. lipnja, slučajno sam susrela Gorana Matovića i razgovarali smo o uprizorenjima Krleže u Hrvatskoj, više

5. Umjetnice dinastije Strozzi: MAJA DE STROZZI (Zagreb 19. prosinca 1882. – Rijeka, 26. veljače 1962.) 5. dio

Prijateljstvo sa Stravinskim i povlačenje iz glazbenog života

Maja (Marija) markiza Strozzi, potomkinja glasovite talijanske plemićke obitelji, kći slavne hrvatske tragetkinje Marije Ružičke-Strozzi i mati velikoga hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula, umjetnica savršene muzikalnosti, virtuozne tehnike koloratura, suvremenog senzibiliteta, istančana osjećaja za stil i rijetka glumačkoga dara, jedna je od najvećih i najfascinantnijih umjetnica hrvatske vokalne umjetnosti.

Piše: Marija Barbieri

U veljači 1918. supruzi Pečić priredili su u HGZ-u Večer medjunarodnih pjesama. O njihovom koncertu 1919. u HGZ-u pisao je u novinama Agramer Tagblatt (br. 323) književnik Milutin Cihlar-Nehajev (1880–1931), a Agramer Tagblatt u br. 21 izvješćuje da su priredili Koncert Slavenske glazbe u Zürichu. Sva je prilika da su se tada upoznali s Igorom više

4. Umjetnice dinastije Strozzi: MAJA DE STROZZI (Zagreb 19. prosinca 1882. – Rijeka, 26. veljače 1962.) 4. dio

Koncertno umijeće i intimne muzičke večeri

Maja de Strozzi upoznala je ljekarnika Belu pl. Pečića, koji je snažno prionuo učenju klavira. Pretpostavlja se da su se vjenčali 1915. godine. Njihove zajedničke koncertne Intimne muzičke večeri koje su priređivali u Hrvatskom glazbenom zavodu bile su uzor profinjenog komornog zajedničkog muziciranja, uz to i mamac za publiku.

Piše: Marija Barbieri

Velika promjena u životu Maje de Strozzi dogodila se na ljetovanju u Crikvenici, gdje je upoznala ljekarnika Belu pl. Pečića (1873–1938) iz apotekarske obitelji koja se 1870. iz slovačkog grada Komarna na sjeveru Mađarske doselila u Zagreb. Josip pl. Pečić (1832–1904) i supruga Ernestina kupili su apoteku u Mesničkoj ulici i poslije je preselili u više

3. Umjetnice dinastije Strozzi: MAJA DE STROZZI (Zagreb 19. prosinca 1882. – Rijeka, 26. veljače 1962.) 3. dio

Izniman glumački talent i scenska igra koji su zasjenjivali vokalne dosege

Ushićenje publike i kritike dijelio je i Majin prvi zagrebački operni ravnatelj Srećko Albini. Ovako ju je opisao u svojim zapisima: „Njena osobna privlačivost zvijezde (star) nije potekla toliko od fenomenalnog glasa ili virtuozne kolorature, koliko od plemenitijih uzroka jedne suptilne umjetnosti neodoljivog čara, osobnosti, koja je bila inkarnirani osjećaj, glazba, poezija. Jako toplo čuvstvo, prirođeni charme, to je tajna Majine umjetnosti. Kod Maje publika nije pitala, što ona pjeva i kako pjeva, – Maju je osjećala."

Piše: Marija Barbieri

Maja Strozzi nastavila je nizati nove bisere hrvatske operne reprodukcije. Nakon Olimpije i Antonije u Hoffmannovim pričama i Ines u Meyerbeerovoj Afričanki (tako se tada zvala) došla je još jedna povijesna uloga – Lakmé Lea Delibesa (1836–1891). Narodne novine pisale su 21. ožujka 1912.: „Gdja Maja de Strozzi u naslovnoj ulozi bila je puna poezije više