HRVATSKO GLUMIŠTE
HRVATSKO GLUMIŠTE

Feljton

20. Kazališne heroine III.: VIKA PODGORSKA (Bistrica v Rožu/Feistritz im Rosental, Koruška, Austrija, 13. svibnja 1898. – Maribor, 12. srpnja 1984.)

Maestralna umjetnička karijera jedne od najvećih hrvatskih glumica svih vremena

Vika Podgorska, jedna od najvećih hrvatskih glumica, koja je, uz Milicu Mihičić i Ninu Vavru, u Hrvatskome narodnome kazalištu glumila najviše uloga, dobitnica najznačajnije nagrade u Hrvatskoj, Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1969.

Piše: Vesna M. Muhoberac

7.10.2024. – Kritizirala se Strozzijeva režija Lenormandove drame, kao i Raićevo artificijelno tumačenje Njega, ali je gluma Vike Podgorske u ulozi Nje, prve njezine glavne ženske uloge na zagrebačkoj pozornici, i ujedno njezine prve prave velike kreacije, izrazito hvaljena. Milan Begović doslovno piše da je Podgorska u ulozi glumice prošla kroz svih četrnaest prizora noseći više

19. Kazališne heroine III.: VIKA PODGORSKA (Bistrica v Rožu/Feistritz im Rosental, Koruška, Austrija, 13. svibnja 1898. – Maribor, 12. srpnja 1984.)

Eksperimentalne i avangardne uloge

U rasponu glumačkoga izričaja Vike Podgorske neizostavne su njezine stilom i kronologijom avangardne uloge u predstavama koje režira u prvome redu Strozzi, a zatim i Gavella, koje se s hrvatskih protežu i na dramska djela europskih autora, koja potječu iz različitih stilskih razdoblja.

Piše: Vesna M. Muhoberac

6.10.2024. – Među šezdesetak uloga Vike Podgorske kreiranih u dvadesetim godinama 20. stoljeća neke su produkt eksperimentalnih, ekspresionističkih i pirandellističkih poticaja i ideja nekih od četvorice redatelja s kojima je tada najviše radila. To su Strozzijeva Marija Magdalena u tragediji Ecce homo, Begovićeva Agneza / Djevojka u Begovićevoj drami/priviđenju Pustolov pred vratima, Muradbegovićeva Joka u više

18. Kazališne heroine III.: VIKA PODGORSKA (Bistrica v Rožu/Feistritz im Rosental, Koruška, Austrija, 13. svibnja 1898. – Maribor, 12. srpnja 1984.)

Novi zamasi dramske književnosti i interpretacija

Od prvoga nastupa Vike Podgorske, kvantitativno i kvalitativno oplemenila je zagrebačko kazalište igrajući u jednome desetljeću hrvatske književne i kazališne avangarde u šezdeset i dvije predstave raznovrsnoga žanra i estetike, suvremenoga i klasičnoga repertoara, kao i tematike, a koje problematiziraju specifične segmente društva.

Piše: Vesna M. Muhoberac

5.10.2024. – Zanimljivo je promotriti i kako repertoarna politika određenoga kazališta utječe na glumce, kao i je li repertoar formiran s obzirom na glumačke mogućnosti, senzibilitet i kvalitetu, i koliko dobro odabrana djela utječu, u konačnici, na uspjeh predstave, o čemu promišlja i teatrolog Branko Hećimović. Koliko je izbor dramskih djela, a i uloga, presudan više

17. Kazališne heroine III.: VIKA PODGORSKA (Bistrica v Rožu/Feistritz im Rosental, Koruška, Austrija, 13. svibnja 1898. – Maribor, 12. srpnja 1984.)

Zlatne godine zagrebačkoga kazališta i utjecaj na promijene glumačkoga stila

Vika Podgorska znatno je utjecala na promjenu glumačkoga stila u hrvatskome kazalištu, odnosno, „na napuštanje zastarjelih »fahova« i klišejiziranog prikazivanja ženskih likova te na prihvaćanje psihološke karakterizacije individualiziranih dramskih likova.“

Piše: Vesna M. Muhoberac

4.10.2024. – Teatrološke studije navode kako zlatnim godinama zagrebačkoga kazališta pripadaju Vjekoslav Afrić, Dubravko Dujšin, Greta Kraus-Aranicki, Ervina Dragman, Mato Grković, Joso Martinčević, Strahinja Petrović, Božena Kraljeva, Jozo Laurenčić, Vika Podgorska, Hinko Nučić, Nada Babić, a Snježana Banović u knjizi Vila lutaka navodi kako su najveće heroine hrvatskoga glumišta Marija Ružička-Strozzi, Vika Podgorska, Božena Kraljeva, više

16. Kazališne heroine III.: VIKA PODGORSKA (Bistrica v Rožu/Feistritz im Rosental, Koruška, Austrija, 13. svibnja 1898. – Maribor, 12. srpnja 1984.)

Golemi uspjesi i uloge kojima je fascinirala gledateljstvo

U Begovićevoj kritici predstave Sveta Ivana Bernarda Shawa vidljivo je da je Podgorska dala sve potrebne karakteristike svojoj Ivani. „Prostodušnost, toplu i nepokolebivu vjeru, svježinu, elan, razum, logičan i prirodno-naivan akcent – bez i trenutka smalaksanja, bez i trunka afektacije ili pretjerivanja. Svaka je njezina riječ bila istiniti odjek osjećaja i raspoloženja što je u njoj.“

Piše: Vesna M. Muhoberac

3.10.2024. – U zagrebačkom je kazalištu toga vremena djelovao jak ženski ansambl u kojemu su nastupale Marija Ružička Strozzi, Hermina Šumovska, Mila Dimitrijević i Milica Mihičić, svoj veliki uspon doživljavala je Nina Vavra te nekoliko godina poslije i Vika Podgorska (…), piše Lucija Ljubić u Svojoj knjizi Od prijestupnice do umjetnice. Radeći uglavnom s Raićem, više

15. Kazališne heroine III.: VIKA PODGORSKA (Bistrica v Rožu/Feistritz im Rosental, Koruška, Austrija, 13. svibnja 1898. – Maribor, 12. srpnja 1984.)

Krležina Laura kao triumf glumačkog umijeća

„U igri Vike Podgorske nema mrtvih, ravnodušnih, nezanimljivih momenata; njezine su sve kreacije dugog daha i njihov se unutarnji, snažni ritam ne gubi nikada u plitkoj baruštini dosadnog slabokrvnog profesionalizma.“ Njezinu Lauru kritika drži jednim od ponajboljih glumačkih ostvarenja u našemu kazalištu uopće, a ističu njezin sonoran glas, njegovu izražajnost i voluminoznost.

Piše: Vesna M. Muhoberac

2.10.2024. – Za Podgorsku su dramatičari pisali uloge, glumila je u praizvedbama. Tako je Milan Begović Pustolov pred vratima posvetio upravo Viki Podgorskoj, u Božjem čovjeku namijenio joj je ulogu Mare, a te dvije uloge ulaze u prvu fazu njezina glumačkog rada. Postala je, kako Hećimović navodi, velika boginja teatra igrajući od 1922. do 1952. više

14. Kazališne heroine III.: VIKA PODGORSKA (Bistrica v Rožu/Feistritz im Rosental, Koruška, Austrija, 13. svibnja 1898. – Maribor, 12. srpnja 1984.)

Početci karijere i dolazak iz Maribora u Zagreb

Vika Podgorska, pravim imenom Hedvika Čus, hrvatska glumica slovenskoga podrijetla, izražajna, markantna, uporna, samosvjesna, emotivna, temperamentna, jedna od najistaknutijih dramskih glumica u povijesti Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu i jedna od najznačajnijih glumica u povijesti hrvatskoga glumišta.

Piše: Vesna M. Muhoberac

1.10.2024. – U kazalište ulazili smo kao u svetište Samo učenje uloge sasvim je individualno. U mene je bilo tako: nikad nisam učila glasno, a ni tražila intonaciju i izražaj. Sve sugestije redatelja pomno sam proučila i u većini slučajeva i usvojila, ukoliko sam ih mogla osjetiti. Glavni studij uloge bio je kod kuće. Ili više

13. Kazališne heroine III.: MILA DIMITRIJEVIĆ (Kragujevac, 9. siječnja 1877. – Zagreb, 12. siječnja 1972.)

Neumorna glumica koju su obožavali kolege, publika i kritika

„Kada je desetog ožujka 1965. pred zastorom najavljeno da će te večeri umjesto oboljele kolegice, ulogu Mande u Mećavi Pere Budaka, preuzeti Mila Dimitrijević, gledalištem se pronio uzdah iznenađenja. Bila je godinama odsutna s pozornice, pa su mnogi pomislili da više nije među živima. Ipak, ona je te večeri dokazala da je sposobna, nakon, sedamdeset i pet godina umjetničkog rada, u 89. godini života, besprijekorno odigrati ulogu koju nije tumačila trinaest godina“. Prepuno gledalište neumorno je aplaudiralo. Bile su to ovacije koje je na otvorenoj sceni doživjela posljednji put. Više nije nastupala.

Piše: Sanja Ivić

30.9.2024. – Godine 1958. ponovno je umirovljena, zajedno s velikim drugim hrvatskim glumcima, i iako joj je to teško palo, mirno je živjela sa svojom kćerkom Stanislavom u vili u Mesićevoj. Nastupa sve rjeđe, no ne prekida povezanost sa zagrebačkim HNK. Kao živa legenda sudjeluje u proslavi stote obljetnice zagrebačkoga HNK (1960.) u ulozi Jermanove više

12. Kazališne heroine III.: MILA DIMITRIJEVIĆ (Kragujevac, 9. siječnja 1877. – Zagreb, 12. siječnja 1972.)

Antologijske izvedbe nakon umirovljenja

Kada je Nušić 1929. prisustvovao zagrebačkoj premijeri svoje popularne komedije Gospođa ministarka u kojoj je Mila Dimitrijević igrala Živku, naslovnu ulogu, rekao je: „Naša beogradska ministarka u toj ulozi glumi, dok Mila Dimitrijević u njoj živi!“.

Piše: Sanja Ivić

29.9.2024. – Iako je bila umirovljena ubrzo nakon jubileja, igra i dalje. Nastupa i dalje u kazalištu. Ne libi se čak ni putovanja po manjim mjestima, a glumi i u kabaretu. Posebnu živu galeriju likova između dva svjetska rata stvorila je Mila Dimitrijević u komedijama Branislava Nušića (1864–1938), uz Steriju najvećega srpskog komediografa. Nušićeve komične, više

11. Kazališne heroine III.: MILA DIMITRIJEVIĆ (Kragujevac, 9. siječnja 1877. – Zagreb, 12. siječnja 1972.)

Briljantna u ulogama tragičnih žena iz puka

Mila Dimitrijević spada među plejadu umjetnika koji su na našoj zagrebačkoj pozornici uzgojeni od glumaca i redatelja, od onih koji su znali svoj glumački zanat, svoje glumačko i umjetničko umijeće prenijeti i uliti u druge, jer su ga i sami imali na pretek. Slaveći glumu i umjetnost.

Piše: Sanja Ivić

28. rujna 2024. – Golemi dio njezina glumačkoga repertoara zauzimala su djela domaćih autora kojima je često pomagala u afirmaciji kod publike svojim životno uvjerljivim i tragičnim i komičnim likovima. U razdoblju do Prvoga svjetskog rata, a i kasnije, igra glavne uloge u gotovo svim kazališnim komadima (komedijama, šalama i jednočinkama tematski vezanima uz ličko više