Piše: Davor Mojaš

16.4.2024. – Svoj prvi susret s kazalištem, pozornicom, glumačkim izazovima i zagovorima Desa Begović Mrkušić imala je u KUD-u Marin Držić koji je krajem 40-tih i početkom 50-tih godina prošlog stoljeća vodio Stijepo Stražičić, okupljajući dubrovačku mladost i dramske amatere. Iz tog dubrovačkog teatarskog kruga stasale su generacije glumaca koji će kasnije obilježiti hrvatsko glumište, a posebice dubrovački teatar. Akademiju za kazališnu umjetnost u Zagrebu upisala je 1953. godine, u četvrtoj akademijinoj generacije studenata, zajedno s Pavlom Bogdanovićem, Ksenijom Dedić, Ljubomirom Kaporom, Jovanom Ličinom, Ivo Serdarom, Semkom Sokolović, Fabijanom Šovagovićem i drugima. Studij glume završila je 1958. godine i vrlo brzo počela igrati u profesionalnim predstavama u Dubrovniku i to u festivalskim izvedbama koje su joj, kao i brojnim mladim Dubrovčanima, još kao srednjoškolki u publici, bile inicijalnim povodom za ulazak u svijet teatra koji će joj odrediti i obilježiti život. Od tada je, uz nastupe na Igrama, bila u angažmanu u dubrovačkom kazalištu u kojem je i službeno postala dijelom profesionalnog glumačkog ansambla 1. rujna 1964. godine i u kojem je ostvarila gotovo cijeli svoj raznovrstan i bogat umjetnički opus. Tako je vrlo rano kao mlada glumica u svoju kazališnu pustolovinu upisala i prve uloge igrajući na sceni dubrovačkog kazališta ali, kao članica Festivalskog dramskog ansambla, i u predstavama Dubrovačkih ljetnih igara. Već 1958. na 9. Dubrovačkim ljetnim igrama u parku Muzičke škole u režiji dr. Branka Gavelle bila je Vila u Držićevoj Tireni i Andrijana u festivalskoj produkciji Držićeva Skupa u režiji dr. Branka Gavelle s Izetom Hajdarhodžićem u naslovnoj ulozi. Uz njega, tog njenog, moglo bi se reći, glumački formativnog ljeta na otvorenim dubrovačkim pozornicama nastupala su, među ostalim, prva imena hrvatskog glumišta: Vanja Drach, Tonko Lonza, Miše Martinović, Ivo Serdar, Ljubomir Kapor, Žuža Egreny, Božidar Smiljanić, Neva Rošić, Zorko Rajčić i mnogi drugi, ali i domaći glumci s kojima će desetljećima kasnije dijeliti pozornicu matičnog kazališta. Godinu dana kasnije 1959., na Dubrovačkim ljetnim igrama, bila je Vilau Držićevoj Hekubi u režiji dr. Branka Gavelle i Prva glumica u Shakespeareovom Hamletu na Lovrijencu u režiji dr. Marka Foteza.

Među značajnije ostvarene kazališne uloge svakako spada njena interpretacija Melite u Krležinoj Ledi kao mlade glumiceu režiji Davora Šošića za koju je dobila Prvomajsku nagradu Udruženja dramskih umjetnika hrvatske 1963. godine. „Desa Begović-Regjo u ulozi Melite donijela je lik perverzno razmažene plavokrvne gospođe, arogantne prema ‘ciglaru’ Klanfaru, svome mužu, popustljiva prema Urbanu i agresivne u ideji ostvarenja braka s Oliverom. Ljudski nesretna i neljudski pokvarena u isto vrijeme, Melita Dese Begović živjela je intenzivnim scenskim životom“, zapisao je u osvrtu na predstavu Feđa Šehović u Slobodnoj Dalmaciji (27. ožujka 1963.). U svoju glumačku kronologiju upisala je brojne uloge, među kojima su njene interpretacije Judite u Shawovom Đavolovom učeniku, Dubravke u Gundulićevoj Dubravci, Ane u Dubrovačkom škercu Feđe Šehovića, Fedre u Euripidovom Hipolitu, u predstavama Budilnik, Atalanta, Čovjek je čovjek Brechta, Dovraga svjedoci i mnogim drugima. U njenoj glumačkoj kronologiji zabilježene su i uloge u Baalu Bertolta Brechta, Nevjerojatnoj Juliji Jeana Reveya, Gosparu Peru Požudi po Nalješkoviću, Nušićevoj Gospođi ministarki, Ionescovoj Ćelavoj pjevačici, Tartu Molierea/Tudiševića, Takva je ljubav Kohouta, Madame de Sade Mishime i u, za tadašnje prilike ambicioznom projektu, Dante poljskog redatelja Josefa Szajne u tvrđavi Revelin, zatim i u  dugo igranoj i popularnoj festivalskoj produkciji Goldonijeve Kafetarije na Gundulićevoj poljani i Ribarskim svađama te brojim drugim ulogama. Zanimljivo je spomenuti i njen glumački prinos u predstavi Moskar u Čalinoj obradi Tudiševićeve frančezarije na Gundulićevoj poljani 1993. nakon obnove zgrade kazališta, predstavi koja je iz nepoznatih razloga skinuta s repertoara nakon samo dvije izvedbe usprkos odličnom prijemu kod publike.

Posebnim glumačkim senzibilitetom Dubrovkinje i „gospođe sa Straduna“ ostvarila je i, moglo bi se reći, mali zaokruženi glumački opus igrajući u komedijama Marina Držića (Dobre u Skupu) i, posebice, u dramama Iva Vojnovića. Bila je Marija od Poste u Vojnovićevom Ekvinociju, Jele u Maškaratama ispod kuplja,Made u Sutonu i Gospođa Ane Na taraci u trećem dijelu Dubrovačke trilogije. „Gospođa Ane Dese Begović Mrkušić, unatoč staračkoj demenciji, više od muških likova pronosi plemićku uznositost prave dubrovačke vladike“, zapisao je Dalibor Foretić u osvrtu na jednu od ponajboljih izvedbi Vojnovićeve Dubrovačke trilogije u režiji Joška Juvančića u Parku Umjetničke škole Luke Sorkočevića na Dubrovačkim ljetnim igrama 1999. godine. Bila je to jedna od njenih posljednjih kazališnih uloga. Igrala je u predstavama koje su režirali: dr. Maro Fotez, dr. Branko Gavella, Izet Hajdarhodžić, Davor Šošić, Tomislav Durbešić, Zvonimir Bajsić, Želimir Mesarić, Miro Međimorec, Joško Juvančić, Kosta Spaić, Vlado Habunek, Tomislav Radić, Ivica Kunčević i drugi redatelji koji su gostovali u Dubrovniku, odnosno bili redatelji Kazališta Marina Držića. Ovo je tek prigodan izbor uloga i predstava u još nedopisanoj njenoj glumačkoj kronologiji s nekoliko praznina onih repertoarnih ali i umjetničkih, posebice u relativno živoj kazališnoj slici Dubrovnika njenog teatarskog ali i osobnog spomenara. Bila je glumica koja se svojim talentom posvećivala glumi, posebna u karakternim ulogama koje je igrala, nezaboravna u glumačkim epizodama dubrovačkog suvremenog i dramskog baštinskog traga, glumica koju je teatar volio i kojem se, posebno u zrelim svojim godinama, do kraja predavala.

Stjecajem životnih okolnosti i preseljenjem u Zagreb, Desa Begović Mrkušić, moglo bi se reći, prerano zaključuje svoju dubrovačku kazališnu epizodu ali i eventualne nove glumačke pustolovine i izazove, usprkos ponudama i nagovorima kolega ali i redatelja, posebice onih koji su se ogledali u uprizorenjima djela iz dubrovačke dramske i književne baštine. U svoj glumački album upisala je, usprkos svemu, i nekoliko uloga na filmu i televiziji, a debitirala je još 1957. u filmu Male stvari. Igrala je i u televizijskom filmu Orkestar Vanče Kljakovića, te u Vojnovićevu Ekvinociju koji se u sklopu serijala TV teatar emitirao u programu Televizije Zagreb, kao i u televizijskom filmu Orgulje i vatrogasci. Godine 1989. glumila je u hvaljenoj Brešanovoj seriji Ptice nebeske, također u produkciji Televizije Zagreb, redatelja Daniela Marušića  i scenariste Miljenka Smoje. Od dubrovačke publike u matičnom kazalištu oprostila se igrajući u Goldonijevim Ribarskim svađama 1991.u režiji Joška Juvančića.  

Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća postaje i stalna suradnica Radio Dubrovnika sudjelujući, zajedno s dubrovačkim glumcima, u raznim programima i u emisijama Vedre večeri a, uz Žužu Egreny i Tomislava Šuljka, godinama u jednoj od najpopularnijih i najslušanijih emisija u povijesti Radio Dubrovnika – humorističnoj tjednoj emisiji autora Petra Kušelja Na posjedu u kundurica. Kao Kȁta, uz Mȁru i Dunda Pera, „neđejom na uru popodne“ kreiran je, na radost slušatelja i  zahvaljujući briljantnim glumačkim kreacijama i vrsnoj snalažljivosti pred mikrofonom, po svemu jedinstven, rekli bismo danas, spomen specifičnom dubrovačkom humoru u pravim malim radiodramskim komedijama prepoznatljivih karaktera i otvorenih aktualnih gradskih tema, kako bi se reklo, po svemu „na dubrovačku“.

Kundurica se vrijedi sjetiti, pa onda i prinosa Dese Begović Mrkušić, i zbog drugih njihovih znatno ozbiljnijih referenci kojima će se jednom možda baviti neki zainteresirani novijom (ili starijom) povijesti humora u Dubrovniku. Sinopsise dubrovačkih radijskih kundurica (autora Petra Kušelja) izvođenih u programu Radio Dubrovnika, svoje kratke humoreske i kolumne koje je sa svoje zagrebačke adrese objavljivala u Dubrovačkom vjesniku, Slobodnoj Dalmaciji i Večernjem listu objedinila je i objavila 2009., u vlastitoj nakladi, u knjizi Dubrovačke kundurice. Trajni trag kundurica u memoriji Dubrovčana poslužio je Saši Božiću za autorski projekt Mȁra i Kȁta, s Doris Šarić Kukuljica i Natašom Dangubić, predstavi koja već nekoliko sezona na Dubrovačkim ljetnim igrama u prostoru Kazerme „publiku vodi na apsurdno putovanje Gradom, osvajajući gledatelje jedinstvenim humorom, tempiranim komičnim obratima i apsurdnim shvaćanjem mudrosti svakodnevnog života.“ Desa Begović Mrkušić okušala se i u radiodramskoj formi, adaptirajući i nadopisujući igrokaz Petra Kušelja Frižider,emitiran u ciklusu emisija Panoptikum Dramskog programa Hrvatskog radija 2002., u kojem je i kao glumica sama sudjelovala.

Svojom glumačkom prepoznatljivošću, posvećenošću, ljubavi prema teatru i osobnošću, Desa Begović Mrkušić ostavila je važan trag u novijoj povijesti hrvatskog glumišta, a posebice u repertoarnim kronologijama Dubrovačkih ljetnih igara i Kazališta Marina Držića u Dubrovniku.

©Davor Mojaš, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 16. travnja 2024.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija