Piše: Branka Primorac
Nada Klašterka bila je hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica te pjesnikinja, ali pošteno bi bilo dodati – i pjevačica. „Lijepo je pjevala”, kaže Smiljka Bencet-Jagarić, kolegica s kojom je Nada glumila u TV-seriji Gruntovčani (1975.), utjelovivši lik priglupe seoske žene Mice Gaberove. „Studirala je književnost, nije imala glumačko obrazovanje, ali je bila talentirana amaterka, niska rasta i zahvalne, simpatične figure koja joj je kroz godine donosila brojne manje uloge i na filmu i na televiziji.” Ladislav Lađa Vindakijević kaže da je glumu zavoljela kao članica studentskog kazališta.
Njezine epizodne uloge bile su, kao što to često biva, važne za uspjeh filmskog ili kazališnog komada, zbog čega uostalom i postoje nagrade za sporedne uloge. Filmoljupci i kazališni zaljubljenici, znalci, gledatelji koji prate i glumca u trećem, posljednjem planu uvijek će prepoznati iskričave minijature u njezinim ulogama starica, umirovljenica, starih gospođa, baka na placu, žena u vrtu, punica, profesorica latinskog jezika…
Za cjelovit dojam o umjetničkom profilu glumice nije dovoljno reći da je bila omiljena osoba i da je osvajala optimizmom. Klašterka nije samo dugovječna žena, sretnica iza koje ostaju dvije glumice, kći i unuka – Nada Rocco i Barbara Rocco, čime se nastavlja obiteljska glumačka loza. Ljudi koji su je poznavali bez izuzetka su izvukli glavno: Nada je sjajno recitirala Krležu, Domjanića, Galovića, Kanižaja…
Nada Klašterka – recital kajkavske poezije 
Snimka kajkavske poezije Nade Klašterke
„U kajkavskom je bila dominantna interpretatorica”, kaže Smiljka Bencet, koja je s njom više puta nastupala na sjeverozapadu Hrvatske recitirajući kajkavsku poeziju na festivalima. Glumica Dubravka Miletić potvrđuje Klašterkinu sklonost promoviranju kajkavske poezije, a Vindakijević ističe da je uspješno izvodila kajkavske recitale. Denis Derk u Večernjem listu piše: „Možemo i moramo pisati o njezinoj ljubavi prema riječi ‘kaj’, koju je dokazivala i pisanjem uspjelih i zapaženih kajkavskih pjesama koje su, primjerice, izvođene i na Krapinskom festivalu.”
U svemiru raštrkanih podataka, ime Nade Klašterke našlo se i u jednom oglasu, koji potvrđuje njenu glavnu strast. Netko je prodavao je knjigu Domjanićevih pjesama objavljenu u Integralnoj biblioteci poezije Arion (Zagreb, 1972.) – proizvod koji je prije pola stoljeća bio inovacija u našem izdavaštvu. Knjizi je naime pridodana gramofonska ploča s glasom recitatora Domjanićeve pjesme. Prodavatelj knjigu reklamira ovako: „’Za zbogom’, Dragutin Domjanić, 284 str., Matica hrvatska, rabljeno, solidno antikvarno stanje – 44 kune, plus vinil, gramofonska ploča, singl: Vladimir Ruždjak ‘Fala’, Anica Zubović i Zvonimir Prelčec ‘Kaj’/ Nada Klašterka recitira Domjanića; na stranici s naslovom knjige posveta darovatelja darovanomu, ispisana kemijskom olovkom.”
Kajkavština nije bila Klašterkin prolazni hir. Cijeli život je pisala i govorila domaču reč (pjesme joj je uglazbio sin Željen Klašterka) i tako nenametljivo dala doprinos očuvanju kajkavskoga jezika. To je bila trajna ljubav za kaj i potreba da ga održi živim za hrvatsku kulturu kad to nije bilo po ukusu politike. Hrvatska kultura ima velik dug prema Nadi i mnogim drugim zanemarenim entuzijastima.
©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 6. veljače 2021.