ZDENKA HERŠAK (Zagreb, 19. kolovoza 1928. - 3. srpnja 2020.)

Glumica neodoljiva optimizma

Osvajala je naklonost publike podjednako kao i kritike, jer su i gledateljima i kritičarima bili neodoljivi njezini zarazni optimizam, gotovo djetinja znatiželja i izuzetan vitalitet, te su je svi uvijek i bez iznimke prihvaćali kao glumicu otvorena srca.

Piše: Josip Grozdanić

Zdenka Heršak bila je glumica i osoba koju ne samo što su „nosili vihori”, što je ustvrdila u naslovu svojih ukoričenih autobiografskih romantičnih i erotskih zapisa objavljenih 2014. godine, nego i umjetnica koja je iznimnom energijom, neukrotivim duhom i željom za slobodom poput vihora rušila sve barijere pred sobom. Svakako i osvajala naklonost publike podjednako kao i kritike, jer su i gledateljima i kritičarima bili neodoljivi njezini zarazni optimizam, gotovo djetinja znatiželja i izuzetan vitalitet, te su je svi uvijek i bez iznimke prihvaćali kao osobu otvorena srca koja je i glumački posao na daskama koje život znače, kao uostalom i sam život, do posljednjeg daha doživljavala poput igre.

Nesuđena balerina koja je na pozornici kratko vrijeme nosila i baletne papučice, Heršak nikad nije držala do konvencija i svemu se predavala do kraja i bez imalo kalkulacija, od kada je 1945. godine postala članicom riječke kazališne družine Otokar Keršovani, preko nepuna četiri desetljeća provedena u ansamblu Zagrebačkog dramskog kazališta odnosno Dramskog kazališta Gavella, do niza ukoričenih dramskih i autobiografskih tekstova te aforizama koje je intenzivno objavljivala u posljednjem razdoblju života. Prema vlastitim riječima, na početku karijere se izuzetno bojala tragičnih uloga, pribojavajući se da bi je prihvaćanje takvih rola moglo ne samo trajno obilježiti i svrstati u ladicu iz koje bi se teško mogla izvući, nego joj se i utisnuti u (pod)svijest te utjecati na nju i kao osobu.

Na pozornicu kasnijeg Dramskog kazališta Gavella Heršak je prvi put stala 1953. godine, nakon što je nekoliko godina po završetku zagrebačke Zemaljske glumačke škole provela u stalnoj glumačkoj postavi Jadran-filma, s kojim je neko vrijeme nastupala u Šibeniku i Dubrovniku. U Gavelli je ostvarila uloge u adaptacijama dominantno suvremenih dramskih tekstova, a u kontekstu njezina izbjegavanja tragičnih rola ne iznenađuje da je interpretirala niz tragikomičnih a nerijetko i grotesknih likova, od Stelle u Krležinu Kraljevu i Eleonore u Mrožekovu Tangu, preko Valerije u Pričama iz Bečke šume Ödöna von Horvátha i Babakine u Čehovljevu Ivanovu, do Kobile u Genetovu Balkonu i Majkače u Brešanovoj Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja.

Možda najveću popularnost kao kazališna glumica stekla je utjelovivši Mariolu u Gle, kako dan lijepo počinje! Zvonimira Bajsića u Malom kazalištu Trešnjevka, a dok je za tu ulogu nagrađena na Susretima profesionalnih kazališta te ovjenčana Prvomajskom nagradom Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske, kao Mary u Spašenima Edwarda Bonda, postavljenima u kazališnoj družini Akter, privukla je veliku pozornost publike i kritike, baš kao i u ulozi Žrtvovane Helene u istoimenom komadu Wolfganga Hildesheimera. Tijekom 70-ih je zapaženu suradnju ostvarila i s u to doba avangardnim Teatrom &td, u kojem je tumačila i Klitemnestru u Sartreovoj Muhi.

Zdenka Heršak (Mariola), Zvonimir Bajsić, Gle kako dan lijepo počinje, red. Ladislav Vindakijević, 1982.

Na filmu je nažalost ostala razmjerno neiskorištena, jer filmaši kao da nisu znali na zadovoljavajući način prepoznati i iskoristiti njezin glumački nerv, energičnost i temperament. Premda ju je možda zapaženije filmske karijere stajalo i odbijanje da bude ukalupljena i smještena u glumačku ladicu, ipak je nakon debija u zabranjenoj satiričkoj komediji Ciguli Miguli Branka Marjanovića tijekom druge polovine 60-ih i početkom 70-ih ostvarila pristojan broj manjih ili većih nastupa u važnim i zapaženim filmovima poput drama Ponedjeljak ili utorak i Događaj Vatroslava Mimice, Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata Branka Ivande i Putovanje na mjesto nesreće Zvonimira Berkovića. Tijekom 70-ih je Heršak bila i Gizela u Kužiš stari moj Vanče Kljakovića, i Mara u Papićevoj ekranizaciji Brešanove Mrduše…, i Kata Palondra u opet Mimičinoj Seljačkoj buni 1573., i Tramvajka u Golikovoj Ljubici, a u tom je desetljeću glumila i u Bulajićevu Atentatu u Sarajevu, u Vrdoljakovu Deps te u kultnoj seriji Naše malo misto i u svojedobno vrlo popularnoj Punom parom.

Osamdesete su joj na filmu obilježile suradnje sa Zoranom Tadićem – San o ruži, Osuđeni, serija za djecu Ne daj se, Floki!, ali i s Brankom Ivandom (Zločin u školi), Nikolom Babićem (Medeni mjesec) i Rajkom Grlićem (U raljama života), kao i uloga Gazdarice u Vrdoljakovoj seriji Kiklop te Bare u Putovanju u Vučjak Ede Galića. Od konca 80-ih nizala je redom manje uloge u TV-dramama i ponekom filmu (Slučajna suputnica Srećka Jurdane, Pušća Bistra Filipa Šovagovića, Pjevajte nešto ljubavno Gorana Kulenovića), do potpunog glumačkog umirovljenja 2008. godine.

Danilo Bata Stojković (Janko Potlaček), Zdenka Heršak (Stefanija), Proljeće Janka Potlačeka, red. Vanča Kljaković, 1988.

Svoju sklonost prema pisanju, kojem se intenzivno posvetila posljednjih desetljeća života, Heršak je baštinila iz profesionalnog rada, jer se kao glumica pola stoljeća družila s književnošću, ponajviše dramskom, a mnoštvo je dramskih i književnih likova upravo zahvaljujući njezinu glumačkom umijeću na maestralne načine oživjelo na kazališnim pozornicama. Sjajne dramske role koje je tumačila odjek su pronašle i u njezinim dramskim tekstovima, kojih je napisala dvadesetak, a od kojih su neki – poput tekstova Na splavi i Titanic, kao i radio-igre U staklenom dvorcu na Mjesecu, Jada Bharata i Jedan kišni oblak, objavljeni u zbirci iz 1998. godine, naslovljenoj prema posljednjoj radio-igri. Zdenku Heršak kritika je svojedobno nazivala „glumicom nasmiješene tuge”, a 2017. godine dodijeljena joj je Nagrada hrvatskog glumišta za životno djelo. Takav glumački i općenito stvaralački opus kao što je njezin ostat će jedinstven u domaćoj histrionskoj povijesti.

©Josip Grozdanić, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 19. siječnja 2021.