Piše: Dubravka Lampalov Mićunović

U HRT-ovu Leksikonu radija i televizije pod slovom T ima 157 rezultata. Među njima je Tralić, Darko. U osam redaka navedeno je dvanaest podataka koji čitatelja informiraju o njegovom umjetničkom opusu. Čudan je to doživljaj kad čitate takvo što o prijatelju, učitelju, velikom umjetniku kojeg više nema. Sve to napisano nesumnjivo je točno, ali s druge strane, raste neka pobuna što Leksikon (već po svojoj svrsi) ne objašnjava zašto su mnoga umjetnička djela kazališnog i radiodramskog redatelja Darka Tralića bila tako ekskluzivna, vrhunska.

Redatelj Darko Tralić bio je erudit, izvanredan poznavatelj književnosti, filozofije, glazbe, slikarstva i prirode. Izuzev klasičnog obrazovanja, u potpunosti je pratio umjetničke tokove vremena u  kojem živimo, a nije tajna da je poneke inaugurirao. Znanje je bilo prava podloga njegovoj mašti; taj kapital u njegovoj glavi omogućio mu je da kao cjeloviti autor pronađe sasvim jedinstven ključ iščitavanja svakog teksta, zvuka, glumčeva habitusa i svakog pejzaža. S onim arhajskim osmijehom i svevremenskim mirom, osnovano smo sumnjali da ima znatne hipnotičke moći. Konačnu potvrdu dobili smo kad je objavljena njegova poetska dokumentarna radiodrama Zavjet moru ili Noina arka, uzbudljiva dramska priča o ljudima koji brodove doživljavaju kao živa bića. Priča o obrednom spaljivanju stare ribarske brodice u Komiži na sv. Nikolu i istodobno porinuće replike gaete falkuše. Ta Tralićeva himna mediteranskome mentalitetu 1999. dobila je međunarodnu nagradu U.R.T.I.

Dvanaest godina ranije, berlinskom nagradom Prix Futura ovjenčana je njegova emisija I lako je breme, oslonjena na metaforu iz Evanđelja po Mateju, gdje se, kako onda, tako i sada, razmišlja o slobodi koju uništavaju zakoni što nameću ropstvo i ugnjetavanje, farizejski sistemi.

Nakon studija kazališne režije i radiofonije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti režirao je u mnogim hrvatskim kazalištima, a velike hit-predstave potpisao je u Satiričkome kazalištu Jazavac: Volim Njofru, Ludnica prve klase, Politička bajka, Drugovi Glembajevi, Let iznad nogometnog gnijezda.

Jednom prilikom, nema tome deset ili petnaest godina, zovem panično svog učitelja i prijatelja da me izbavi od zla, kao i inače, i da dođe u splitski HNK režirati Hamleta. „Gle“, kaže Darko, „ne pada mi na pamet. Jedino ako nađeš naslov u kojem moj unuk može igrati masovne scene. Dobio sam unuka!“ „Ha? Kakav unuk?!“, ne lovim frekvenciju. „Kakav Hamlet?!“, kaže Darko. I onda je preko sat vremena opisivao što sve može njegov novorođeni unuk. Bio je zaljubljen.

Na Dramskom programu Hrvatskoga radija radio je od 1980. do 2013. i u tom razdoblju režirao više od tristo igranih i dokumentarnih radiodrama.

Jednom prilikom, ima tome već dvije godine, zovem panično u sebi svog učitelja i prijatelja da me izbavi od zla, kao i inače, i da mi kaže zašto je odbacio posljednji čin u radiodrami Sveti čovjek Bošković potkraj osamdesetih. Tu noć sam pisala pogovor knjizi Vladimira Stojsavljevića Sveti čovjek Bošković i mučilo me što Darko nije uvrstio posljednji čin. Nije ga bilo već tjedan dana.

Njegova knjiga Najljepše jadranske plovidbe, koju je godinu dana prije smrti objavio u izdanju Školske knjige, nastajala je deset godina. Opisao je prijedloge dvadeset i pet sedmodnevnih plovidbi Jadranom, sam iscrtao dvije stotine i deset karata i planova te ju opremio s više stotina fotografija.

Jednom prilikom, nema tome ni dvadesetak godina, cijelo je društvo gledalo kako da klisne s projekcije negledljivoga filma u pulskoj Areni. Zovem panično, šapatom, svog učitelja i prijatelja da nas izbavi od zla, kao i inače, i da povede kolo. Polako je ustao, onako gospodski, mi za njim, kao krivci, korak po korak. Nismo znali da za nama idu još tri reda iz gledališta. Svi smo završili u moru. I ona tri reda, također. Na Darka se čovjek stvarno mogao osloniti.

Darkovu knjigu Najljepše jadranske plovidbe izdavač oglašava ovako: „Želite li otpustiti sve konope što vas vežu za zamornu svakodnevicu i zaploviti ka novim obzorima?“ Darko je znao što je sloboda jer je znao što je odgovornost. Kad bi Darko bio zvuk, onda bi bio zvuk u vodi, sjedinjen s elementalima, duhovima prirode.

©Dubravka Lampalov Mićunović, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 27. ožujka 2021.