6. Zaboravljene kazališne heroine: KAROLINA (DRAGUTINA) NORVEG ZAPPE ud. FREUDENREICH (Beč, 24. kolovoza 1834. – Zagreb, 10. veljače 1903.), (3. dio)

Prva žena proglašena počasnim članom hrvatskog kazališta

Dok je njezin suprug Josip Freudenreich iz ničega, otpočetka gradio temelje i glavne stupove hrvatskoga kazališta podigavši ga u kratko vrijeme do zavidne umjetničke i organizacijske visine, Karolina Freudenreich mu je davala šarm, gracioznost i strast, ali i profesionalni odnos prema ulogama kakav se dotad - u dugim diletantskim godinama koje su prethodile pojavi toga iznimnog para - gotovo i nije viđao na sceni zagrebačkoga kazališta.

Piše: Snježana Banović Nijedna nasljednica Karoline Norveg nije je za života mogla ugroziti jer je (po strogom ali pravednom Šenoi) od svih bila – savršenija. U doba velikih scenskih pretjerivanja, prikazivanja suvišne patetike, visoke romantike i bezrazložne pantomime koje bi prečesto djelovale razorno „na naše očne živce, na osjećaj za mjeru i kontrolu“ te „na više

5. Zaboravljene kazališne heroine: KAROLINA (DRAGUTINA) NORVEG ZAPPE ud. FREUDENREICH (Beč, 24. kolovoza 1834. – Zagreb, 10. veljače 1903.), (2. dio)

Zaštitni znak operete i prva koja je pjeva na hrvatskom jeziku

Freudenreichovi se potpuno posvećuju razvoju hrvatskog glumišta - Josip režira sve što se postavlja na scenu, a Karolina igra u gotovo svakoj predstavi. Kad njezin muž uvodi na našu scenu operetu, Karolina odmah postaje prva subreta i zaštitni znak te popularne novotarije  - ujedno i prva u našoj povijesti koja je pjeva na hrvatskome.

Piše: Snježana Banović

Za svoju Karolinu je Freudenreich napisao brojne uloge u pučkim komadima, a one koje su je ponajviše proslavile su njezina prpošna dvojnica i imenjakinja u  Graničarima te šesnaestogodišnji dječak Živan u čarobnoj glumi s pjevanjem i plesom „Crna kraljica“. Zbog prilika u kojima se našla po dolasku u Zagreb, sve je svoje snage odmah usmjerila ka više

4. Zaboravljene kazališne heroine: KAROLINA (DRAGUTINA) NORVEG ZAPPE ud. FREUDENREICH (Beč, 24. kolovoza 1834. – Zagreb, 10. veljače 1903.), (1. dio)

Kazališna muza i vladarica scene

Josip Freudenreich je u svemu bio samouk te je svoju životnu suputnicu Karolinu Norveg uključivao u sve svoje „projekte“ za koje je ona imala sva potrebna, u Beču stečena znanja te mu je bez sumnje bila i muza i suradnica u njegovu grandioznome vizionarskom i pionirskom radu.

Piše: Snježana Banović

Nakon nesretne kazališne sudbine neomiljene Line Ody, na redu je jedna sretnija – ona iznimno omiljene pjevačice i glumice-komičarke prve faze u razvoju našega glumišta, Karoline rođ. Zappe, umjetničkog imena Norveg (Beč, 24. VIII. 1834. – Zagreb, 10. II. 1903). Rođena i odgojena u kazališnom okruženju (djed joj je bio slavni glumac Karl Blumenfeld ), prvi put je nastupila više

DUBRAVKO JELAČIĆ BUŽIMSKI: Hrvatska poruka za Svjetski dan kazališta 27. ožujka 2022.

Ljekovita moć kazališta

„Kazališna ostavština talenta, truda i volje ostavila je neizbrisiv trag u životu u čije vrijednosti ne smijemo nikad posumnjati. Usprkos silama zla koje nam stalno prijete. Zato nam treba kazalište Hrabrosti. Treba nam kazalište Plemenitih osjećaja.“

Piše: Dubravko Jelačić Bužimski

Veliki kazališni mag, Peter Brook, jednom je napisao da se “bilo koji prazan prostor može nazvati otvorenom scenom. Još ako se netko kreće u tom prostoru dok ga netko drugi promatra, to je sve što treba da se stvori teatar.” I doista, tu divnu tvrdnju o kazalištu, trebalo bi prihvatiti kao neugasivu mogućnost da se više

Intervju: SINIŠA POPOVIĆ

Za pravu glumačku zrelost nije dostatno samo glumačko nego i životno iskustvo

„Što bivam stariji, sve više volim raditi s mladima. Oni unose neku novu energiju, nove načine razmišljanja, a glumac se mora možda više od ostalih truditi biti u skladu s vremenom. Ne mislim prestati s poslom. Lagao bih kad bih rekao da žudim za mirovinom, ali ako bude zdravlja, čisto sumnjam da ću prestati s glumom.“ Siniša Popović za ulogu Henrika u predstavi Kad svijeće dogore Teatra Erato i HNK-a u Zagrebu dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta 2021. godine za najbolju glavnu mušku ulogu u drami.

Razgovarala: Branka Primorac

Teška i iscrpljujuća introspektivna uloga Henrika u predstavi Kad svijeće dogore, donijela Vam je drugu Nagradu hrvatskog glumišta za glumca godine. Uloga Henrika u predstavi Kad svijeće dogore donijela mi je treću, a ne drugu Nagradu hrvatskog glumišta. Točno. Dvije za glavnu ulogu – don Zane u Marinkovićevoj Gloriji (2013.) i aktualni Henrik (2021.), a za više

3. Zaboravljene kazališne heroine: LINA ODY (DRAGOJLA MILANOVA) rođ. pl. SCHNARENDORF (Pavija, Lombardija, 26. siječnja 1841. – Ljubljana, 26. studenoga 1901.), (3. dio)

Najnesretnija subreta hrvatskoga glumišta

Iako su zagrebačke novinske rubrike svrstavale Linu Ody u najprominentnije snage gornjogradskog kazališta, iako su je nazivali „rođenim dramatskim blagom“, vrijeme je samo radilo u korist zaborava, koji je u njezinu slučaju – sve do danas, ostao – povijesni.

Piše: Snježana Banović

Lina, ohrabrena uspjesima, želi ući i u operne podjele (kad se jednom ustanovi Opera), ali i dramske, pa za obje grane – i dramsku i glazbenu, redovito uzima jezične lekcije kod prof. Vjekoslava Babukića, znanoga jezikoslovca i preporoditelja, jednog od najbližih suradnika Ljudevita Gaja i prvog hrvatskog gramatičara.[1] Prednost joj je istančani sluh kojim lakoćom više

Intervju: STEFANO KATUNAR

Skloniji sam scenografijama velikog volumena, kiparskog djelovanja i nadrealne poetike

„Dobra scenografija je ona koja simultano dodaje svoju dionicu ostalim dionicama velikog i kompleksnog stroja zvanog predstava. Ona treba imati život, ulogu, svrhu i bit. Pritom, što je vizualnija ili monumentalnija, i svi drugi aspekti predstave trebaju imati jednaki intenzitet.“ Stefano Katunar dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta 2021. godine za najbolju scenografiju u baletu Ponos i predrasude HNK-a u Zagrebu.

Razgovarala: Branka Primorac

Po profesiji ste kipar, a četvrt stoljeća djelujete kao scenograf. Je li scenografija bila pod A ili pod B Vaših želja za izbor profesije? Od malih nogu je postojala želja da budem dio kazališta, no nisam mogao definirati što bi to točno bilo. Dirigiranje mi je dobro išlo u glazbenoj školi. Bavljenje ritmom. Ako to više

Intervju: BOJAN BRAJČIĆ

Režija mi služi da budem bolji glumac, a gluma da budem bolji redatelj

„Gradsko kazalište mladih u Splitu uvijek je imalo sluha za moje ambicije i umjetničke vratolomije, što im se, nadam se, danas vraća u raznim oblicima.“ Bojan Brajčić, za ulogu Grigorija Stepanoviča Smirnova u predstavi Psi, pare, pištolji Gradskog kazališta mladih Split, dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta 2021. godine za najbolju sporednu mušku ulogu u drami.

Razgovarala: Branka Primorac

Lani za trideseti rođendan dobili ste drugu nagradu HDDU-a, Nagradu za najbolju sporednu mušku ulogu u drami, a pet godina ranije prvu za najbolje glumačko ostvarenje u lutkarskoj predstavi ili predstavi za djecu i mlade. Lijep utržak za tridesetogodišnjaka. Slažete se? Kako se ne bih složio. U moru kreativnih mladih glumaca biti prepoznat na nacionalnoj više

2. Zaboravljene kazališne heroine: LINA ODY (DRAGOJLA MILANOVA) rođ. pl. SCHNARENDORF (Pavija, Lombardija, 26. siječnja 1841. – Ljubljana, 26. studenoga 1901.), (2. dio)

Miljenica publike i kritike

Lina Ody (Dragojla Milanova) glumila je u novim ulogama u popularnom repertoaru koji puni blagajnu, a povremeno i u korisnicama - u to doba neophodnima za umjetnike bez ikakve egzistencijalne sigurnosti. Tako se objavljuje i vijest da se 3. ožujka 1866. u režiji Freudenreicha predstavlja „na korist predstavljačice i pjevačice Dragojle Milanove jednočina opereta Monsieur i Madame Denis Offenbacha“.

Piše: Snježana Banović

Lina/Dragojla napokon počinje niz primijećenih i dobro ocijenjenih nastupa: u studenom 1864. sudjeluje u popularnoj Offenbachovoj jednočinki Čarobne gusle, u kojoj se „izvanredno dopala“. Partneri su joj opet Norwegova i mladi, ali već istaknuti komičar Josip Plemenčić, Freudenreichov omiljeni učenik.[1] Bilo je to neposredno nakon smrti njegova brata Franje, najpopularnijeg komičara u kazalištu, na mjesto više

IVO KADIĆ (Dugi Rat, Omiš, 15. siječnja 1929. – Split, 16. veljače 2022.)

Znatiželjan, dobrodušan i iskren glumac koji se na sceni davao bez ostatka

Ivo Kadić od početka karijere pokazivao je izuzetan dar za komiku, pojačanu njegovom staturom uz markantne crte lica, no bio je i odličan karakteran glumac u mnogim klasičnim i modernim dramskim tekstovima. Surađivao je sa svim najboljim domaćim redateljima, kao i s gostima iz inozemstva. U svojoj dugoj karijeri glumio je u Karlovačkom kazalištu, Narodnom kazalištu u Zadru, Kazalištu Komedija, a 30 godina proveo je kao član ansambla HNK-a u Zagrebu, gdje je glumio do osamdesete godine života.

Piše: Branka Primorac

U devedeset i četvrtoj godini umro je Ivo Kadić, dugogodišnji istaknuti član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, glumac koji je – iako umirovljenik i u visokim godinama, još prije deset sezona izlazio na pozornicu. Mlađe ga se generacije kazališne publike vjerojatno ne sjećaju, no kolege iz zagrebačkog HNK, sredine u kojoj je proveo trideset više