Intervju: KREŠIMIR DOLENČIĆ

Mladi ljudi za mene su izvor znanja o novom svijetu, vremenu i kazalištu

Redatelj Krešimir Dolenčić u posljednjih je nekoliko godina na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu sjajno postavio tri kajkavske drame, od koje je briljantna predstava Matijaš Grabancijaš Dijak Tituša Brezovačkog potpuno osvojila mladu i odraslu publiku te struku. Na dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta proglašena je najboljom predstavom u cjelini, a Krešimir Dolenčić dobio je Nagradu za najbolje redateljsko ostvarenje u Drami. Predstava je proglašena najboljom i na X. Bobijevim danima smijeha.

Razgovarala: Katarina Kolega

U obrazloženju nagrade na X. Bobijevim danima smijeha piše da je predstava  „inventivno iskoristila klasični tekst kajkavske komedije za stvaranje suvremenog i živog scenskog djela koje efektnim scenskim uobličenjem ukazuje da i ta naizgled davna priča ima znatnih sličnosti s današnjom zbiljom“. U Vašoj režiji taj se tekst uistinu pokazao izuzetno aktualnim, kakvi uostalom i više

7. Zaboravljene kazališne heroine: IVANA FREISINGER (Budimpešta, 20. II. 1850. - nepoznato), prva hrvatska primabalerina

Prva solistica i koreografkinja hrvatskog baleta

Ivana Freisinger snažno je pridonijela prvome valu hrvatske baletne umjetnosti. Krajem, za naš Balet sudbonosne 1876. godine, na praizvedbi Zajčeve opere Nikole Šubić Zrinjski ona koreografira sve baletne scene, što je navedeno na programskoj cedulji, i što predstavlja epohalni podatak za povijest našega Baleta.

Piše: Snježana Banović Među rijetkim podacima koji se znaju o našoj prvoj primabalerini, prvoj koreografkinji i prvoj baletnoj pedagoginji Ivani Freisinger jest i taj da je u ranu jesen 1876. godine, vlakom (koji je počeo prometovati koju godinu prije) iz Budimpešte preko Dombovára, Žaknja (Zákány) i Koprivnice stigla na zagrebački kolodvor, gdje ju je posve više

6. Zaboravljene kazališne heroine: KAROLINA (DRAGUTINA) NORVEG ZAPPE ud. FREUDENREICH (Beč, 24. kolovoza 1834. – Zagreb, 10. veljače 1903.), (3. dio)

Prva žena proglašena počasnim članom hrvatskog kazališta

Dok je njezin suprug Josip Freudenreich iz ničega, otpočetka gradio temelje i glavne stupove hrvatskoga kazališta podigavši ga u kratko vrijeme do zavidne umjetničke i organizacijske visine, Karolina Freudenreich mu je davala šarm, gracioznost i strast, ali i profesionalni odnos prema ulogama kakav se dotad - u dugim diletantskim godinama koje su prethodile pojavi toga iznimnog para - gotovo i nije viđao na sceni zagrebačkoga kazališta.

Piše: Snježana Banović Nijedna nasljednica Karoline Norveg nije je za života mogla ugroziti jer je (po strogom ali pravednom Šenoi) od svih bila – savršenija. U doba velikih scenskih pretjerivanja, prikazivanja suvišne patetike, visoke romantike i bezrazložne pantomime koje bi prečesto djelovale razorno „na naše očne živce, na osjećaj za mjeru i kontrolu“ te „na više

5. Zaboravljene kazališne heroine: KAROLINA (DRAGUTINA) NORVEG ZAPPE ud. FREUDENREICH (Beč, 24. kolovoza 1834. – Zagreb, 10. veljače 1903.), (2. dio)

Zaštitni znak operete i prva koja je pjeva na hrvatskom jeziku

Freudenreichovi se potpuno posvećuju razvoju hrvatskog glumišta - Josip režira sve što se postavlja na scenu, a Karolina igra u gotovo svakoj predstavi. Kad njezin muž uvodi na našu scenu operetu, Karolina odmah postaje prva subreta i zaštitni znak te popularne novotarije  - ujedno i prva u našoj povijesti koja je pjeva na hrvatskome.

Piše: Snježana Banović

Za svoju Karolinu je Freudenreich napisao brojne uloge u pučkim komadima, a one koje su je ponajviše proslavile su njezina prpošna dvojnica i imenjakinja u  Graničarima te šesnaestogodišnji dječak Živan u čarobnoj glumi s pjevanjem i plesom „Crna kraljica“. Zbog prilika u kojima se našla po dolasku u Zagreb, sve je svoje snage odmah usmjerila ka više

4. Zaboravljene kazališne heroine: KAROLINA (DRAGUTINA) NORVEG ZAPPE ud. FREUDENREICH (Beč, 24. kolovoza 1834. – Zagreb, 10. veljače 1903.), (1. dio)

Kazališna muza i vladarica scene

Josip Freudenreich je u svemu bio samouk te je svoju životnu suputnicu Karolinu Norveg uključivao u sve svoje „projekte“ za koje je ona imala sva potrebna, u Beču stečena znanja te mu je bez sumnje bila i muza i suradnica u njegovu grandioznome vizionarskom i pionirskom radu.

Piše: Snježana Banović

Nakon nesretne kazališne sudbine neomiljene Line Ody, na redu je jedna sretnija – ona iznimno omiljene pjevačice i glumice-komičarke prve faze u razvoju našega glumišta, Karoline rođ. Zappe, umjetničkog imena Norveg (Beč, 24. VIII. 1834. – Zagreb, 10. II. 1903). Rođena i odgojena u kazališnom okruženju (djed joj je bio slavni glumac Karl Blumenfeld ), prvi put je nastupila više

DUBRAVKO JELAČIĆ BUŽIMSKI: Hrvatska poruka za Svjetski dan kazališta 27. ožujka 2022.

Ljekovita moć kazališta

„Kazališna ostavština talenta, truda i volje ostavila je neizbrisiv trag u životu u čije vrijednosti ne smijemo nikad posumnjati. Usprkos silama zla koje nam stalno prijete. Zato nam treba kazalište Hrabrosti. Treba nam kazalište Plemenitih osjećaja.“

Piše: Dubravko Jelačić Bužimski

Veliki kazališni mag, Peter Brook, jednom je napisao da se “bilo koji prazan prostor može nazvati otvorenom scenom. Još ako se netko kreće u tom prostoru dok ga netko drugi promatra, to je sve što treba da se stvori teatar.” I doista, tu divnu tvrdnju o kazalištu, trebalo bi prihvatiti kao neugasivu mogućnost da se više

Intervju: SINIŠA POPOVIĆ

Za pravu glumačku zrelost nije dostatno samo glumačko nego i životno iskustvo

„Što bivam stariji, sve više volim raditi s mladima. Oni unose neku novu energiju, nove načine razmišljanja, a glumac se mora možda više od ostalih truditi biti u skladu s vremenom. Ne mislim prestati s poslom. Lagao bih kad bih rekao da žudim za mirovinom, ali ako bude zdravlja, čisto sumnjam da ću prestati s glumom.“ Siniša Popović za ulogu Henrika u predstavi Kad svijeće dogore Teatra Erato i HNK-a u Zagrebu dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta 2021. godine za najbolju glavnu mušku ulogu u drami.

Razgovarala: Branka Primorac

Teška i iscrpljujuća introspektivna uloga Henrika u predstavi Kad svijeće dogore, donijela Vam je drugu Nagradu hrvatskog glumišta za glumca godine. Uloga Henrika u predstavi Kad svijeće dogore donijela mi je treću, a ne drugu Nagradu hrvatskog glumišta. Točno. Dvije za glavnu ulogu – don Zane u Marinkovićevoj Gloriji (2013.) i aktualni Henrik (2021.), a za više

3. Zaboravljene kazališne heroine: LINA ODY (DRAGOJLA MILANOVA) rođ. pl. SCHNARENDORF (Pavija, Lombardija, 26. siječnja 1841. – Ljubljana, 26. studenoga 1901.), (3. dio)

Najnesretnija subreta hrvatskoga glumišta

Iako su zagrebačke novinske rubrike svrstavale Linu Ody u najprominentnije snage gornjogradskog kazališta, iako su je nazivali „rođenim dramatskim blagom“, vrijeme je samo radilo u korist zaborava, koji je u njezinu slučaju – sve do danas, ostao – povijesni.

Piše: Snježana Banović

Lina, ohrabrena uspjesima, želi ući i u operne podjele (kad se jednom ustanovi Opera), ali i dramske, pa za obje grane – i dramsku i glazbenu, redovito uzima jezične lekcije kod prof. Vjekoslava Babukića, znanoga jezikoslovca i preporoditelja, jednog od najbližih suradnika Ljudevita Gaja i prvog hrvatskog gramatičara.[1] Prednost joj je istančani sluh kojim lakoćom više

Intervju: STEFANO KATUNAR

Skloniji sam scenografijama velikog volumena, kiparskog djelovanja i nadrealne poetike

„Dobra scenografija je ona koja simultano dodaje svoju dionicu ostalim dionicama velikog i kompleksnog stroja zvanog predstava. Ona treba imati život, ulogu, svrhu i bit. Pritom, što je vizualnija ili monumentalnija, i svi drugi aspekti predstave trebaju imati jednaki intenzitet.“ Stefano Katunar dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta 2021. godine za najbolju scenografiju u baletu Ponos i predrasude HNK-a u Zagrebu.

Razgovarala: Branka Primorac

Po profesiji ste kipar, a četvrt stoljeća djelujete kao scenograf. Je li scenografija bila pod A ili pod B Vaših želja za izbor profesije? Od malih nogu je postojala želja da budem dio kazališta, no nisam mogao definirati što bi to točno bilo. Dirigiranje mi je dobro išlo u glazbenoj školi. Bavljenje ritmom. Ako to više

Intervju: BOJAN BRAJČIĆ

Režija mi služi da budem bolji glumac, a gluma da budem bolji redatelj

„Gradsko kazalište mladih u Splitu uvijek je imalo sluha za moje ambicije i umjetničke vratolomije, što im se, nadam se, danas vraća u raznim oblicima.“ Bojan Brajčić, za ulogu Grigorija Stepanoviča Smirnova u predstavi Psi, pare, pištolji Gradskog kazališta mladih Split, dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta 2021. godine za najbolju sporednu mušku ulogu u drami.

Razgovarala: Branka Primorac

Lani za trideseti rođendan dobili ste drugu nagradu HDDU-a, Nagradu za najbolju sporednu mušku ulogu u drami, a pet godina ranije prvu za najbolje glumačko ostvarenje u lutkarskoj predstavi ili predstavi za djecu i mlade. Lijep utržak za tridesetogodišnjaka. Slažete se? Kako se ne bih složio. U moru kreativnih mladih glumaca biti prepoznat na nacionalnoj više